Napojna jedinica
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Napojna jedinica je hardverski dio koji računaru obezbjeđuje napon i struju.
Napojna jedinica obezbjeđuje da svaki dio računara dobije određenu količinu energije koja mu je potrebna, s obzirom da sve komponente računara ne troše istu količinu električne energije. Također, jedan od glavnih zadataka napojne jedinice je da pretvori 220 V u 3,3 V, 5 V i 12 V što je u skladu sa naponskim zahtjevima hardvera u računaru. Napojna jedinica ima sopstveno hlađenje.
Glavna karakteristika napojne jedinice je njena snaga. Električna snaga se mjeri u W (vatima) ili matematski rečeno P=U*I (napon pomnožen sa strujom). Najveći potrošači su grafička kartica, hard disk, matična ploča i optički CD/DVD uređaji.
Glavni naponski konektori su:
- Glavni 20+4 pinski konektor, za napajanje matične ploče
- 4+4 pinski konektor, u zavisnosti od zahtjeva CPU-a u ATX ili EPS sistemima
- 6-pinski konektor (za jače PCI Express ili AGP grafičke kartice)
- 4-pinski hard disk, DVD, CD konektori
- Floppy naponski konektor
- SATA naponski konektori (novije napojne jedinice)
Kvalitetno napajanje je u novije vrijeme neophodno, jer je upravo taj dio često povezan sa otkazivanjem većine računarskih dijelova, a najčešći uzroci za otkazivanje napojne jedince su: prašina (koja onemogući daljnje okratanje hladnjaka gdje dolazi do pregrijavanja), utjecaj više sile (grom), nepravilno rukovanje korisnika itd.
| Hardverski dijelovi računara |
|
Unutrašnji dijelovi: |
