Mujo Hrnjica
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
 |
|
Epska Pjesma o Muji Hrnjici
Podranila sestra Hrnjicina
Pred sabah na cetiri sahata
Pa jamila kalajli ibrika,
Ona sidje do vode bunara,
Sa bunara vode zafatila,
Na se turski abdest udarila.
Ona ceka vaktile sabaha,
Pa jamila djerdjef od merdzana,
Sjede sarat po djerdjefu platno,
A uz djerdjef cura zapjevala.
Dozivlje je ostarila majka:
- Oj Ajkuna, sceri moja draga,
Kako mozes pjevat u odaji ?
A znades li cemerna ti majka,
Da su tvoja braca othodila,
Othodila u cetu junacku.
Malo majci roka ostavili,
Evo, sceri, jednu heftu dana.
Vise majka ne bi izbrojila.
Prodjose mi i tri hefte dana,
Meni djece iz cetice nema.
Sta joj veli Ajkuna djevojka:
- Moja majko, lude ti si glave !
I ranije su cete othodile,
Dobre cete sicar sicarile,
Nikad putu roka ne imade.
U toj rici sabah-zora djodje.
A da vidis Ajkune djevojke,
Ona stade na Boziji divan,
Bozijeg se oduzila duga.
Iz dolafa durbin prifatila,
Nasloni ga na demir-pendzeru,
Okrenu ga niz polje zeleno
Eto doli do mahat luga.
Kad se nakva tama pomolila,
A iz tame konjanik ispanuo
Na mrkalju k'o na gorskom vuku.
Na njem' nejma rublja i haljine.
Na mrkalju grive ni percina,
Vet sve ziva vatra odnijela.
A za njim se nesto bijeljase -
Dobar djogat buljubasa Muje.
Na djogatu buljubase nejma,
Krvav djizgin po podini vuce,
A prazne se uzendjije vlace.
Odma' se je jadu dosjetila
Pa dozivlje ostarilu majku:
- Mila majko, pani na pendzeru
Da ti vidis uz polje junaka,
Kukavna mu i cemerna majka !
A kad stara pade na pendzeru,
Bir pogleda odma' ga poznade,
Dje poznade svog sina Halila.
A zavika grlom bijelijem:
- Sceri Ajko, pani na avliju
Pa docekaj svog brata Halila !
Sta li kazu, sta li ti se fale,
Vazda mladi slusa starijega,
U djevojke pogovora nejma.
Cura pade na mermer-avliju,
Ne sce trcat svom bratu Halilu,
Vec otrca debelu djoginu,
Pa djogata po dubleku ljubi:
- Moj djogate, moja grivo zlatna,
Dje si moga brata ostavio ?
Hajvan djogat n' umi besjediti,
Na lijevo okrecase glavu -
Da je Mujo ost'o u Karlovcu,
Da su Muju Vlasi ufatili.
Halil junak rici izgubio,
A bjelim zubi' poskripljuje.
Ja da vidis Ajkune devojke,
Ona dodje svom bratu Halilu,
Pa ga jami za bijele ruke,
Iznese ga na bijelu kulu
Pa ga leze na mehku loznicu.
Sjede Halil bole bolovati.
A da vidis Halilove majke,
Pripe pecu, prignu feredzu,
Ona pade biloj berbernici,
Ona zove masina berbera:
- Moj Masine, dite moje drago,
Hajde jami mile i nestere !
Doslo mi je dijete iz cetice
I grdnijeh zadobilo rana.
U berbera pogovora nejma,
A berbersku cantu prifatio
Pa poseta Hrnjicinoj kuli.
A kad pade u sikli odaju,
Dvije sestre sjele kod Halila,
Pa Halilu grdne rane ljube:
- Mile rane - nase mile majke,
Nemojte nam brata umiriti,
Nemojte nas sa dobrim rastaviti !
On bolova cilo petn'est dana.
Kad sesn'esti danak napuno
Onda Halil lijek ispustio.
Ugleda ga ostarila majka,
Ruke siri svoga sina ljubi,
Price pitat' svog sina Halila:
- Moje dite, moje milovanje,
Dje li biste, dje li izgiboste,
Dje li grdnih zadobiste rana ?
- Prodji me se, ostarila majko !
Kad me pitas, pravo cu ti kazat':
Kad odavlen konje pojahasmo,
Udarismo niz polje zeleno,
Udarismo niz Kunaru, majko,
Niz Kunaru, Raminu bunaru,
Kad smo dosli Raminu bunaru,
Mujo sjaha sa svoga djogina,
A ja, majko, sa svoga malina.
Snimi Mujo plosku sa djogina,
Price cukat' crveniku vino,
A predirat' kozlovinu meso.
Kad se Mujo nakitio vina,
Onda Mujo meni govorio:
- A moj brate, ugojak Halile,
Haj' se vrati na Kladusu bilu,
Jer je nasa na cenaru kula,
Vlasi ce nam kulu porobiti,
A majku nam nogom' pogaziti.
Ja mu velim, ostarila majko:
- A moj brate buljubasa Mujo,
Evo ima petn'es' godin' dana,
Ja ne idjoh u cetu junacku,
Ja ne vidjoh sta junaci rade,
Ja ne vidjoh krvi iz junaka,
Ja ne vidjoh ziva savezana,
Brate Mujo, dinskog dusmanina.
- Ti me vodi, ocinjeg ti vida !
Ja da vidis moga brata Muja,
On poskoci na noge lagane
Pa poklopi debela djogina,
Udrismo uz planine putem.
Tri planine zdravo prehodili,
Bukovicu i Orahovicu
I Otresu visoku planinu,
Dok padosmo Kuku Ivanovu,
Dje 'no cesto tu kukaju majke.
Dok padosmo u Ruzice doce,
Dje 'no pasu Milotica ovce:
Jedna glava tri hiljade brava
I pred njima ovan Milovane,
Al ih cuva dobar cobanine,
Cobanine Vrcic barjaktare.
Kud god isli i konje gonili,
Sedmi danak u Karlovac dosli.
Udarismo placam' i sokacim'.
Plaho Mujo rasrdio djogu,
Sve od bisa napopriko disa,
Ispod sebe mermer izvaljiva.
Mujo pade pred pjanu mejhanu,
Ta mejhana skoro nacinjena,
U nju nove bacve ukurlane,
Postavljena nova krcmarica.
A kad Mujo pade pred mejhanu
I zavika grlom bijelijem:
- Bona bila, nova krcmarice,
Donesi mi citav tulum vina !-
Sta mu veli nova krcmarica
- Vidi krka i na njemu brka
Koji pije na tulume vino!
ne pije ih u nasem Karlovcu
Vet nekakav Karlovcicu bane
Il' nekakav sa Kladuse Mujo.-
A plaho se Mujo rasrdio,
Pa on kide pletenu kandziju,
Sjede kucat' novu krcmaricu.
Kud je kuca sve joj koza puca,
Gologlava trci po mejhani,
A sve trazi od dukata suda.
Natoci mu citav tulum vina,
Dodade ga Muji na doginu.
Mujo popi i ne skvasi brka.
Jopet Mujo drugi zaiskao,
Dodade ga meni na malina:
- A moj brate, ugojak Halile !
Ne popijes citav tulum vina,
Posjec' cu ti sa dva rama glavu ! -
Eto, majko, jada iznenada,
Meni vino i tilo ne mere,
Valja slusat' svoga brata Muju.
Pola popih, stara moja majko,
Pola salih sebi u haljine
Pa pokvasih pusat i haljine.
A da vidis moga brata Muju,
On izvadi cetiri dukata
Pa darova novu krcmaricu.
Poklopismo konje od mejdana,
Udarismo placam' i sokacim'.
Na veliko cudo udarili,
Pred banovu kulu dohodili,
A kad igra kolo djevojaka
I pred njima djeva Andjelija.
Ja kakva je sinula je guja !
Sve je glavom kolo nahitila
A ljepotom kolo zacinila:
Jedna glava - dva su istikama,
Jedne ruke - dvoje belenzuke,
Jedno grlo - cetiri djerdjana,
Jedno tilo - cetiri tambara.
Kad je vide buljubasa Mujo,
On sjaha sa konja djogina
Pa jamio dzidzu Andjeliju,
Sjede krecat' kolo naokolo.
Sve ga gleda sa pendzera bane,
On jamio glavnju sa odzaka,
pa on sidje na donju tabiju
Pa zapali tri topa velika:
Deli-Kusu i deli-Margetu,
I Zelenka, topa velikoga,
I Petraca sa velikih vrata.
Odadiru, mijo pobratime,
Na Lipniku i na Brekovniku,
Na Cazinu i na Varadinu,
Na demiji Pre djenerala,
A sve lete na glide soldati.
A ja zadjoh mome bratu Muji:
- Jasi Mujo, siroka djogata,
Jer ces danas izgubiti glavu !
A da vidis moga brata Muja,
On pojaha debela djogata,
A zavika grlom bijelijem:
- Srce, Andje, pruzi meni ruku !
Ona pruza i desnu i livu.
Izbaci je za se na djogina,
Uteze je od sablje kajasom.
Udarismo placem' i sokacim',
Usu lunta k'o iz neba krupa.
