Razgovor:Mirza Delibašić
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mirza Delibasic - ime koje se cesto provlacilo kroz moje usi. Stalno ga je neko spominjao, pricao o njemu. Nikada nisam zano o kome se radi, posebno dok sam bio mali, tj. u ratu. Nakon rata sam se poceo zanimati ozbiljnije za sport, poceo pratit kosarku i fudbal. Razvila se moja ljubav prema FK Sarajevu i KK Bosni. Tad sam cuo za Susica, Haseta (i o njemu cemo posebno), Delibasica, Hadzibegica.. Tad je stari poceo da mi prica sta je od tih velikih utakmica dozivio. Sad cu pisati neke stvari koje sam od tad cuo o Mirzi.
Mirza Delibasic je sa svojih 16 godina bio pionirski prvak BiH u tenisu. Zatim je pcoeo trenirati kosarku i to je postala njegova najveca ljubav. Karijeru poceo u rodnom gradu Tuzli. Odbija partizan i odlazi u drogligasa Bosnu. Skandal. Tada pocinju uspjesi. Pod palicom Bogdana Tanjevica - tada anonimca a sada poznatog kosarkaskog trenera u cijelom svijetu, stvara se jedan paklen, strasan Bosnin tim. Predvodjen naravno, Mirzom Delibasicem. 'U to vrijeme trenirali smo najvise sati sedmicno od svih klubova u Evropi', rekao je Tanjevic u jednom intervju.u nedavno. Sezone 1976/77. Bosni zamalo izmice titula prvaka Yugoslavije. Opet poziv za Partizan, i opet Mirza odbija. Ispostavilo se da je bio upravu. 1797/78. Bosna postaje prvak jugoslavije, a 1979. postize najveci uspjeh Yu kosarke do tada, ne samo kosarke vec opcenito sporta. PRVI PUT JE NEKI KLUB POSTAO PRVAK EVROPE. KK Bosna. Zatim slijedi jos jedna titula prvaka Yu. To je bio vrhunac, na jedan nacin i kraj. 1981. Kindje odlazi u Madrid, u veliki kraljevski klub. I ispisuje historiju. Ponovo jedini, najbolji.. Osvaja Kup i Prvenstvo Spanije.. Nije vise mogao. Odlazi u Italiju, ne sjecam se kako se tim zove, odlazi na poziv Bogdana Tanjevica. Mislili su svi da ce to biti jos jedan veliki pocetak, ali nakon samo 2 utakmice, alkohol je ucionio svoje - mozdani udar. Da, alkohol, koji dosad nisam htio spominjati da ne kvarim mit. Mirza je bio sklon alkoholu, nije mogao bez casice, ali zar je bitno.. Legenda je legenda, i sa casicom i bez nje. U reprezentaciji je osvojio sve moguce: zlato sa Evropskog prvenstva za kadete 1971, zlato za juniore 1972, zlata za seniore 1975 i 1977, srebro sa EP za seniore 1981 i bronca sa EP1979. Sa svjetskih prvenstava ima zlato iz 1978 i broncu iz 1982 godine. Na olimpijadama osvojio je dvije medalje, zlato 1980 i srebro 1976, dok je i sa mediteranskih igara donio dvije medalje,zlato iz 1975 i srebro iz 1979. Takođe je bio dio timova koji su osvojili zlata sa Balkanskih prvenstava 1974 i 1979. 1977 je na utakmici protiv SAD, na Chappel Hillu postigao 19 poena, za častan poraz Jugoslavije, poraz od 5 koševa razlike,dok su se u Američkom timu isticala dva anonimca, Ervin Johnson i Larry Bird, igrači koji su osvojili 5, odnosno 3 NBA prstena.
8 decembar 2001. godine. Subota. Kao i sve druge velike utakmice, koje je dobijao/gubio subotama, i ova najveca se morala desiti u subotu. Mirzina bitka protiv bolesti. Izgubio je najvazniju, zivotnu utakmicu. Vijest se za 10-tak minuta pronijala gradom, nedugo zatim zemljom, regionom, a onda i svijetom. Legenda nije umrla. Samo je postala vjecna. Bas kao i tad, evo i sad poneka suza me prevari.
Covjek koji je bio legenda u Tuzli, dosao je u Sarajevo da bude legenda. Zatim je otisao u Madrid da bude legenda, uspio je i tamo. Sada je legenda svugdje, Svi znaju za Kindjeta. Mit je savrsen, bas kao oni iz stare Grcke...
