Geotektonika

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Geotektonika ili kraće, tektonika bavi se pokretima i deformacijama u Zemljinoj kori odnosno litosferi i to na globalnoj razini, te kontaktima pojedinih kontinentalnih i ocenaskih ploča koje se kreću po gornjem sloju astenosfere, tj. Zemljinom plaštu. Strukturno oblikovanje pojedinih kompleksa rezultat je geodinamskih promjena u prošlosti, što upućuje na nedjeljivu povezanost geodinamike i geotektonike. Međutim, u okviru specifičnih zadataka težište geodinamike je analiza uzroka promjena, a geotektonike rekonstrukcija strukturnih i mofroloških posljedica tih promjena kao okvira određenog zbivanja. Odraz toga zbivanja na površini Zemlje predmet je geomorfologije.

Zemljina površina je podijeljena u 8 velikih i nekoliko manjih ploča koje se sporo kreću i mijenjaju veličinu. Intenzivna geološka aktivnost se događa na rubovima ploča gdje se ploče odmiču jedna od druge, jedna prema drugoj ili prolaze jedna uz drugu. Teorija o tektonici ploča, potječe iz prve polovice 20. stoljeća i obuhvatila je opisala je mehanizme podvlačenja ploča i širenja oceana.

[izmijeni] Alfred Wegener

Čast ustroja teorije tektonike ploča dugujemo naučniku Alfredu Wegeneru (1880-1930) koju je objavio u svojem djelu The origin of continents and oceans. Do danas je doživjelo nekoliko izdanja.

[izmijeni] Podvlačenje kontinentalnih ploča

Kontinenti se slobodno kreću po gornjem sloju astenosfere mijenjajući međusobno svoje položaje i oblike.

[izmijeni] Širenje srednjoocenskih grebena

Morsko dno nastaje na srednjokenskih grebenima od kuda se izlaze goleme količine lave, šireći ocenasko dno te stvarajući nove dijelove ocenske kore. Obje strane okeanskog dna uz srednjookenaki greben se kreću, ali u suprotnim pravcima, prema kontinentalnim pločama na rubovima. Danas je možda najpoznatiji Atlantski srednjookeanski greben, s izraženom vulkanskom aktivnošću i na površini (Island).