Futurizam

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Futurizam je pokret s početka 20. stoljeća italijanskog slikarstva i skulpture. Pokrenut je od književnog manifesta kojeg je napisao Fillippo Marinetti. Manifest je izdan u francuskoj novini Le Figaro 1909. godine. On kaže da klasična umjetnost nije niti malo ljepša od automobila i da bi umjetnost trebala slaviti agresivnost brzine i rata. Slikari predvođeni Bocconijem izrađivaju tehnički manifest koji prihvaća Marinettijeve ideje u slikarstvu. Bocconi i njegove kolege Balla, Carlo Carra, Gino Severini i Luigi Russolo prikazuju senzaciju pokreta i upotrebljavaju riječ dinamizam kako bi opisali odnos između objekta u pokretu i njegovog okruženja, kao sto je jureći automobil na cesti koji ostavlja vibracije koje čine podrhtavanje okolnih građevina.

Sa zadatkom prikazivanja pokreta mašina i ljudske figure futuristi se služe tehnikama francuskog kubizma prelaze u apstrakciju pokušavajući prikazati zvukove građevinskog područja.

U drugom manifestu 1912. god. Boccioni aplicira futurističke doktrine za 3D skulpturu, sugestirajući da bi rad umjetnosti mogao biti pokrenut mašinom i da bi rad mogao biti svakodnevni objekt. Njegova ideja koju nije poživio u praksi je kasnije izvedena u Kinetičkoj umjetnosti i u kolažu, asamblažu Pabla Picassa i Duchampa. Futurizam gubi utjecaj kada 1915. god. mnogi od njegovih umjetnika odlaze u rat. Smrt Bocconija 1916. god. deprimira futuriste. Teorija nalazi ostvarenje u arhitekturi, Antonio Sant' Elia koji dizajnira futuristički grad i tehničke instalacije. Nastojanja futurizma su uklopljena u druge pokrete Art Deco, vorticizam, Dadaizam.