Virovitica
Izvor: Wikipedija
 |
Postoji mogućnost da je tekst prepisan sa ove stranice. Ukoliko postoji dozvola za korištenje teksta, to bi trebalo biti istaknuto na Razgovor:Virovitica. Ukoliko dozvola ne postoji, tekst je potrebno obrisati! |
Virovitica |
|
| Županija | Virovitičko-podravska |
| Broj stanovnika (2001.) | 22.618 |
| Gradonačelnik/ca | Zvonko Kožnjak |
Virovitica je grad u Hrvatskoj.
Sadržaj |
[uredi] Zemljopis
[uredi] Stanovništvo
Raspodjela stanovništva iz popisa 2001. godine prikazana slijedećom shemom pokazuje da je gotovo 70% stanovništva koncentrirano u Virovitici.
Gustoća naseljenosti na području grada iznosi 133,23 st./km2. Gustoća naseljenosti za područje Virovitičko-podravske županije iznosi 49,81 st./km2, a za Republiku Hrvatsku 77,4 st./km2. Prema ovim je pokazateljima područje grada najgušće naseljeno u županiji. Usporedba površine područja pojedinog naselja i broja stanovnika pokazuje da gustoća stanovanja varira od 2,94 st./km2 u Jasenašu do 567,49 st./km2 u Virovitici. 
[uredi] Uprava
Županija: Županijsko poglavarstvo
predsjednik Zvonimir Šimić
Zvonimir Šimić HSP Đuro Matovina HDZ Zvonimir Koić HSLS Đurđica Aragović HDZ dr. Tvrtko Kovačević HDZ Stjepan Dujmić HDZ Zdenko Blažičević HDZ Staniša Žarković SNM Branko Giba HSLS Nikica Krpan HSP Mato Bubaš HSP Stanko Ivanac HSP Đora Đorđević HSP
Grad:
Gradonačelnik: Zvonko Kožnjak
Gradsko poglavarstvo Virovitice čine:
• Dinko Filipović (poduzetništvo, obrtništvo, komunalna djelatnost) • Lahorka Weiss (mladi, zapošljavanje) • Ivan Horvat (pravo, pravni akti) • Robert Kiš (poljoprivreda, zemljište) • Branko Car (gospodarstvo) • Zdenko Hercigonja (obrt, poduzetništvo, turizam, šport)
[uredi] Povijest
Najstarije naseobine ljudi na virovitičkom području susrećemo u obližnjem brdskom zaleđu Bilogore. Tu su nedvojbeno obitavali najstariji paleolitski ljudi koji su bili lovci ili sakupljači hrane, a kretali su se prostranstvima od brdskih lokaliteta do šumskih lovišta u blizini rijeke Drave. Zimi su odlazili dalje na zapad do svojih pećinskih skloništa u kojima su uz vatru i prikupljene zalihe, čekali da prođe zima. Starije paleolitsko stanovništvo nestalo je relativno brzo, a zamijenilo ga je mlađe i naprednije neolitsko. Ta novija populacija bavi se isključivo poljoprivredom i stočarstvom, a prebivaju u prvim stalnim selištima s malim nastambama u obliku pletara ili busara, koje su često poluukopane u zemlju. Na terenu oko današnje Virovitice u vremenu prethistorije, živjela su razna ilirsko panonska plemena, o kojima danas ponešto znamo isključivo preko arheoloških nalaza. Prve sigurnije informacije o ovdašnjim plemenima i naseljima, donose antički zemljopisci. Tadašnjim panonskim krajolicima oko rijeke Drave dominirale su i dalje, prostrane hrastove šume, i gotovo neprohodne močvare. U 6. Stoljeću, u ovdašnje krajeve su počeli pristizati Slaveni i Avari. Od važnijih događaja koji su se tada zbili, treba spomenuti pobjedu Hrvata nad Avarima, i od tog trenutka na čitavom prostoru savsko-dravskog međuriječja, dominiraju Slaveni.
Virovitica dobiva povelju
U zatvorenim srednjovjekovnim vlastelinstvima, stanovništvo se slabo obnavljalo novim doseljenicima, pa su tu negativnu pojavu, ugarsko-hrvatski vladari pokušavali izmijeniti izdavanjem pisanih povelja, na temelju kojih su pojedina veća selišta dobivala status povlaštenih trgovišta s odgovarajućim slobodama. Takvu povelju dobila je 1234. Godine i Virovitica. Izdao ju je slavonski herceg Koloman, sin kralja Andrije II i brat Bele IV. Taj dokument je dao Virovitici punopravni status srednjovjekovnoga grada, i to u vremenu kada slična prava nisu posjedovala mnoga naša mjesta u Slavoniji, pa ni sam Zagreb. Tako Virovitica u prvoj polovici 13. stoljeća je ne samo "magna villa-veliko mjesto", već je imala izuzetan položaj i značenje na širem prostoru Slavonije. Da je to doista tako, pokazuje i činjenica što su kraljevi iz kuće Arpadovića tijekom 13. stoljeća, često prebivali u Virovitici i u njoj imali svoj sezonski dvorac. U Virovitici i oko nje, imao je Koloman II svoje velike posjede, koje je stalno povećavao.
Dana 26. studenoga 1242. godine, izdao je kralj Bela IV u Virovitici, poznatu Zlatnu bulu, kojom je Zagreb dobio status slobodnoga i kraljevskog grada!
U Virovitici je često boravila i kraljica Marija, žena Bele IV. Ona je oko 1247. godine postala vlasnica i protektorica grada. Zato je 26. listopada 1248. godine izdala gradu sličnu povelju kao ranije kralj Koloman II, u kojoj se ponavljaju sva ranija prava i obveze virovitičkih doseljenika, ali i propisuju neke novije norme.
Kako je Virovitica dobila ime?
U latinski pisanim ispravama 13. stoljeća, Virovitica se spominje u obliku Wereuce, Wereuche, Veruche ili Verouche, pa se smatra da se na jeziku tadašnjih hrvatskih starosjedilaca izgovarala kao Verevče. Taj je naziv Virovitica dobila najvjerojatnije prema potoku koji je silazio s obližnje Bilogore i protjecao pored samoga naselja. Danas se taj potok zove Ođenica. Tako na primjer 1508. godine, za virovitički franjevački samostan, kaže se u jednoj ispravi, da se nalazi "in opidio Werewcze prope fluvio Werewcze". Podrijetlo tog hidronima očito je praslavensko i označava svojstvo ove vode kao nemirne i hirovite. Osnutkom naselja taj je hidronim usvojen kao toponim, što je uobičajeno u svim našim krajevima. Na velikoj karti Slavonije od Laziusa iz 1556. godine, grad je označen kao Werewcze, a naziv Virovitica (Virouiticza) se prvi puta pojavljuje u Vramčevoj kronici, dok se dalje u većini povijesnih dokumenata spominje u obliku Werowiticza, Werouitiza ili Verovitiza.
Virovitica u srednjem vijeku
Kako je izgledala srednjovjekovna Virovitica, zna se malo. Čitav je grad vjerojatno bio opkoljen izgrađenim zemljanim i drvenim utvrdama. Nakon provale Mongola, oko grada su iskopane zemljane grabe u koje se napuštala voda iz potoka Verevče. Središte naselja je činio kaštel s vojnom posadom. U središtu grada senalazila župna crkva sv. Kuzme i Damjana, a unutar gradskih bedema bila su dva redovnička samostana. Franjevce je u Viroviticu dovela kraljica Marija između 1250. i 1270. godine, a dominikance je nešto kasnije primila kraljica Elizabeta. Virovitička županija (comitatus de Wereuche) izričito se spominje 1275. godine u ispravi kraljice Elizabete. Područje virovitičke županije u srednjem vijeku često se mijenjao i zato je teško odrediti njegove razvojne faze.
Seljačka buna u Donjoj Bukovici
Manje je poznato, da je Virovitica imala i svoje seljačke bune. Prva u nizu, bila je seljačka buna u Donjoj Bukovici, 1479. godine. Naime, "potaknuti đavlom", tako je tvrdio crkveni sud, potkraj ožujka 1479. godine, seljaci Donje Bukovice, predvođeni Matijom Banović, oružjem su napali pavlinski samostan sv. Benedikta. Provalili su i porazbijali brave na samostanskim vratima, pretukli redovnike i zaprijetili da će zapaliti samostan. No, to ipak nisu učinili. Nije jasno zašto su to uradili. Neki zapisi ukazuju na to da su se seljaci sa samostanom više godina sporili oko nekakve šume, odnosno, fratri su tvrdili da im seljaci, zajedno sa donjobukovačkim kaštelanima nanose raznolike štete. Poslije napada, pavlini su tužili seljake crkvenom sudu u Čazmi, koji ih je tri puta pozivao da se jave ali nitko se nije odazvao. "Svetogrdnici" su na 25. svibnja 1479. godine, u odsutnosti, osuđeni na izopćenje, i bili su prokunuti i proglašeni "sinovima đavla". Ekskomunikacija se provodila uz opsežan ceremonijal koji je trebao zaplašiti i izopćene i vjernike. Niti jedan vjernik nije smio sa "sinovima đavla govoriti, stanovati, jesti, piti, sjediti, hodati, stajati i dolaziti u bilo kakav dodir" . U prebivalištu izopćenih morali su se obustaviti svi crkveni obredi, osim krštenja novorođenčadi. Izmirenje pavlina i "svetogrdnika" utvrđeno je 8. siječnja 1480. godine. Pavlini su se odrekli zahtjeva za naknadu štete, a seljaci su odustali od svojih potraživanja prema samostanu.
Turci
30. srpnja 1552. godine, požeški sandžak-beg Ulama opkolio je Viroviticu nadmoćnom vojskom. Grad je trebalo braniti 50 haramija, ali vidjevši veliku nadmoć turske vojske, grad se predao bez borbe. Tako je Virovitica 1552. godine prešla u tursku vlast. Krajem 16. stoljeća, Turci su počeli naseljavati svoje pristalice i pratitelje. Većinu tih novih doseljenika činili su dinarski vlasi, a bilo je dosta i pravih etničkih Srba. Mnoga srednjovjekovna sela odjednom su nestala i nikada se više nisu obnovila. Umjesto njih pojavljuju se nova, koja se održavaju sve do danas. Pravoslavni doseljenici na virovitičkom području bili su crkveno podređeni svome vladiki, kojemu je bilo sjedište u manastiru Duzluku, kod Orahovice, a imao je naslov požeškoga metropolite. Preostalo katoličko stanovništvo ostalo je bez vjerskih poglavara jer su ovdje odnosi između katoličke crkve i turskih vlasti bili sasvim prekinuti. Više od 120 godina, u Virovitici su živjeli pretežno Turci i pomuslimanjeni poturice. Starije gradske objekte su preuredili za svoje potrebe, a ostale su jednostavno srušili. Tako je do kraja 16. stoljeća, Virovitica dobila tipičan izgled turske kasabe. Kraj turske vladavine u Virovitičkom kraju, počeo je 13. srpnja 1684. godine, kada je vojska generala Leslija opkolila Viroviticu. Turci su u pregovorima uspjeli dobiti garanciju da će za predaju grada moći slobodno otići u Bosnu. U Virovitici je u to doba bilo oko 300 janjičara i oko 1000 Turaka sa ženama i djecom. Kada su krenuli prema Bosni, dočekala ih je krajiška vojska kod Brestovca i pobila ih. Nakon oslobođenja Virovitice od Turaka, ubrzo su oslobođena i mjesta Sopje, Voćin i Slatina. Do 1687. godine, čitava zapadna Slavonija je bila u rukama krajiške vojske i od tada ovdje započinje novo doba.
Novo doba
Razvoj Virovitice i njezina kotara odvijao se i tijekom prve polovine 18. stoljeća vrlo sporo. Da pospješi gospodarski napredak ovog dijela Podravine, kralj Karlo VI počeo je prodavati zemlju stranim velikašima. Dolaskom na vlast Marije Terezije, virovitičko vlastelinstvo dolazi u posjed feudalca Marka Pejačevića, a preko njegovih potomaka, naslijedio ga je grof Josip Pejačević. Pejačević je dao isušiti močvaru Rogovac i zasaditi velike voćnjake, uzgajao je ribu u uređenim ribnjacima, osnovao je dobro uređene vinograde te dao naseliti mnoge, do tada puste virovitičke lokalitete. Nastojanja Josipa Pejačevića da unaprijedi virovitičko vlastelinstvo, nakon njegove smrti, nastavili su i njegovi sinovi i unuci. Antun Pejačević, sin Josipov, živio je u Virovitici u starom adaptiranom burgu, te ga je potkraj života dao srušiti i na njegovom mjestu započeo graditi novi dvorac. 1804. godine, taj je dvorac dovršio njegov sin, koji se također zvao Antun. Do tada su svi Pejačevići stalno živjeli u Virovitici, a nakon toga su sve češće napuštali Viroviticu, živeći pretežno u Beču. 1841. godine, dvorac je prodan kneževskoj obitelji Schaumburg-Lippe, koji su Pejačevićev dvorac preuredili, kojom prilikom su mu dozidali prvi kat, te je čitav dvorac dobio današnji neoklasistički izgled. Tada je zasađen i park oko dvorca. Pejačevićev dvorac i park, nalaze se i danas u samom središtu Virovitice i spadaju u kategoriju najljepših kulturno povijesnih znamenitosti ovoga kraja, na čega su Virovitičani posebno ponosni. Park je danas omiljeno okupljalište Virovitičana, željnih odmora u prirodi. U njemu se nalaze impozantna stabla, stara između 150 i 180 godina, a neka možda i više od 200 godina. Park oko dvorca, zaštićen je kao spomenik prirode (spomenik vrtne arhitekture - park) i sadrži 88 biljnih vrsta.
[uredi] Gospodarstvo
[uredi] Slavni ljudi
MIRKO DANIJEL BOGDANIĆ (1762-1802) Poznati matematičar i astronom. Rodio se u Virovitici, a studirao u Zagrebu, Pešti i Beču (gdje su mu predavali poznati matematičari J. Mitterprachher i I. Paskvić). Godine 1792. na hrvatskom jeziku objavio je prvi svezak povijesti svijeta pod naslovom "Događaji svijeta". Neki tekstovi iz astronomije tiskani su na hrvatskome, ali ih je većina na latinskome, kao "Ephemerides astronomicae". S poznatim astronomima motrio je zvijezde i planete te objavio rezultate svojih proučavanja. Na temelju njegovih podataka izrađene su zemljopisne karte hrvatskih zemalja 18. stoljeće. Bogdanić je radio u Velikom Varaždinu i Budimu. Obilazio je hrvatske gradove i mjesta izvodeći astronomska mjerenja i motrenja. Više o Mirku Danijelu Bodganiću
FORTUNAT PINTARIĆ (1798-1867) Hrvatski skladatelj, franjevac, učitelj pjevanja i orguljanja. Rodio se u Čakovcu a najveći dio života proveo u Virovitici, gdje je od 1860. do 1866. bio gvardijan. Skladao je kompozicije za orgulje (najpoznatija je Dudaš) i stvarao manje klavirske forme: pastorale, sonatine i fantazije. Najpoznatije mu je djelo "Crkvena lira".
TOMISLAV MARETIĆ (1854-1938) Poznati slavist, rođen u Virovitici. Gimnaziju je pohađao u Varaždinu i Požegi, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao lingvistiku. Doktorirao je 1883. slavistiku, znanstvene radove objavio je na Akademiji, a bio je i njezin predsjednik. Najviše se posvetio leksikologiji (O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba), a uređivao je i veliki Akademijin Rječnik. Najvrednije mu je djelo Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnoga jezika. Kao profesor na zagrebačkome Filozofskom fakultetu bavio se i književnošću i prevođenjem klasičnih djela. Preveo je Ilijadu i Odiseju.
JAN VLAŠIMSKY (1861-1942) Jan Vlašimsky je rođen u Češkoj u Všeny 1861. godine, završivši srednju školu, u Pragu je u vojno-glazbenom zavodu učio violinu. U mađarskom gradu Pečuhu zaposlio se kao dirigent orkestra koncertne glazba, gdje se i oženio. U Viroviticu dolazi Vlašimsky 1886. godine kao 25-godišnjak na natječaj za novog kapelnika Društva za promicanje glazbe (danas Gradska glazba) i učitelja guslanja. Od tada pa idućih 50 godina sav glazbeni život Virovitice vezan je za njegov rad. Pola stoljeća bio je kapelnik Društva za promicanje glazbe, od 1890. do 1919. godine bio je zborovođa HPD-a Rodoljub, vodio je tamburaški orkestar HTD-a Sloga i kasnije tamburaško društvo Mladost, a povremeno je ravnao i drugim pjevačkim zborovima, tamburaškim i gudačkim orkestrima. Uz to bio je nadareni glazbeni pedagog i učitelj. Zahvaljujući njegovu radu Virovitica je 1883. godine dobila jednu od najstarijih glazbenih škola na hrvatskom sjeveru. Osobito je bila popularna škola violine, ali su se učili i drugi instrumenti, glasovir, harmonika, violončelo, tambure. U njegovo vrijeme Virovitica je imala nekoliko dobrih gudačkih i tamburaških orkestara. Vlašimsky je za sobom ostavio i brojne skladbe, jer je za sve virovitičke glazbene orkestre i zborove marljivo skladao, po uzoru na Ivana pl. Zajca.
KAMILO KOLB (1887-1965) Skladatelj orguljaš, zborovođa, glazbeni kritičar, publicist. Rodio se u Okučanima, a veći dio života proveo u Virovitici. Postao je svećenikom i mladu misu služio 1909. godine u Orahovici. Službovao je u Iloku, Našicama, Osijeku, a posljednjih godina života i u Virovitici. Skladao je 1210 skladbi, 3 oratorija, 50 misa i mnogo popjevaka. Od 1945. do 1950. bio u zatvoru u Staroj Gradiški.
MIROSLAV FELDMAN (1899-1976) Književnik, rođen u Virovitici. Medicinu studirao u Zagrebu i Beču. Radio kao liječnik u Virovitici, Osijeku, Sarajevu, ali i u zbjegovima 1944. godine u El Shattu i El Khatabi. Poznate su mu psihološke drame: Vožnja, Gđa Dor, Profesor Žic, doći će dan. Još u Beču kao student objavio je zbirku Iz sunca, zatim Arhipelag snova, a poslije je, pod utjecajem Drugog svjetskog rata, pisao i ratnu poeziju. Najpoznatije su mu drame Zec i Iz mraka (drama Zec često je bila zabranjivana).
FRANJO FUIS (1908-1943) Novinar i pisac. Rodio se u Virovitici. Nakon što je završio časničku školu u Splitu, ponovno se vratio u Viroviticu, ali je iz nje često izbivao zbog vojnih obaveza. Zarana se počeo baviti pjesništvom i začetnik je hrvatskog turističkog novinarstva. U zagrebačkom listu "Omladina" objavio je jednu od svojih prvih priča Ubogi Vanja. Dio opusa posvetio je hrvatskoj Istri. Pod pseudonimom Fra Ma Fu objavljivao romantične stihove zabavno-žurnalističkog karaktera (Tajna svjetionika sv. Luke): Najviše je objavljivao u zagrebačkim "Novostima". Poginuo je u zrakoplovnoj nesreći.
FRANJO PAULIK (1921-1995) Hrvatski operni pjevač, tenor; solist zagrebačke Opere. Rodio se u Virovitici. Glazbenu karijeru započeo 1941. u Zagrebu. Najpoznatije su mu uloge: Vašek u Prodanoj nevjesti, Herod u Salomi, Šujski u Borisu Godunovu, Sokolović u Nikoli Šubiću Zrinskom i mnoge druge. Nastupao je na mnogim europskim opernim pozornicama, osobito u ulozi Vašeka i Šujskog.
STJEPAN TRICK (1897.-1990.) Slikarstvo je studirao na zagrebačkoj Višoj školi za umjetnost i obrt 1915./19. kod nastavnika slikara F. Kovačevića, B. Csikosa. Lj. Babića…Potom izabire nastavničko radno mjesto u Virovitici, a vlastiti slikarski rad stavlja u drugi plan. Već 1962. god. potpuno prestaje sa slikarskom aktivnošću. U nevelikom opusu ulja, akvarela i crteža očituje se stilska ujednačenost u maniri klasičnog likovnog izraza s naglašenim karakteristikama vlastitog stila.
NIKOLA TRICK (1926.-1984.) Diplomirao slikarstvo na ALU u Zagrebu 1953. god. Kraće se vrijeme bavio pedagoškim radom, a od 1960. se potpuno posvetio slikarstvu (ulja, pasteli i crteži). Dinamiku njegovog likovnog stila diktirale su različite tehnike, ali i teme. Nikla Trick je bio slikar naročitih virovitičkih veduta, krajolika i izvanredni portretist.
TEODOR TRICK Rođen je u Virovitici 1930. Diplomirao je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu 1954. cijeli radni vijek proveo je kao prosvjetni radnik, ali se istovremeno bavio i primijenjenim karakterom likovnih umjetnosti. Slikarstvom se intenzivnije bavi nakon umirovljenja. Odan je tehnici pastela kojom stvara osebujne kompozicije krajolika, veduta i žanra. Virovitički fundus likovnog stvaralaštva 20.st. znatno je obogaćen 1982. donacijom književnika Branimira Glumca, a smještena je u okviru stalne postave Gradskog muzeja. Zbirka sadrži 120 grafika, crteža, slika i skulptura pretežno hrvatskih eminentnih autora iz gotovo svih stilskih usmjerenja hrvatske umjetnosti 20.st. Gradski muzej je od svog osnutka 1953. do svog osnutka 1953. do danas uspio također stvoriti bogatu i raznorodnu zbirku slika (preko stotinu radova) koja se i dalje povećava.
[uredi] Spomenici i znamenitosti
[uredi] Obrazovanje
Osnovne škole
- Osnovna škola "Vladimir Nazor"
- Osnovna škola Ivane Brlić Mažuranić
- Osnovna škola Virovitica
Srednje škole
- Gimnazija Petra Preradovića
- Strukovna škola Virovitica
- Industrijsko-obrtnička škola Virovitica
- Tehnička škola Virovitica
[uredi] Kultura
- Grupa Vatra
[uredi] Sport
- NK Virovitica: Treća županijska liga u sezoni 2005/2006
- NK Tvin: Treća liga u sezoni 2005/2006
- ŽRK Tvin: prva hrvatska rukometna liga-žene
- KK Virovitica: A2 košarkaška liga - muški
- RK Viro: druga hrvatska rukometna liga-muški
- Plivački klub Virovitica
- Kuglački klub Zanatlija
- Kuglački klub Sloboda
- Karate klub Virovitica
[uredi] Vanjske poveznice
- Dobro došli u Viroviticu
- Grad Virovitica
- Plan grada Virovitica - CroMaps navigator
- Kazalište Virovitica
- Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica
Nedovršeni članak o gradu u Hrvatskoj: Virovitica treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
