Revolucija u Mađarskoj 1848.
Izvor: Wikipedija
Ova revolucija pored općih značajki europskih ustanaka protiv feudalnih vlastodržaca i oslobađanja kmetova, te borbi za druga temeljna ljudska prava, imala prvenstveno karakter mađarske borbe za samostalnost i nezavisnu državu.
Vođa i najistaknutiji pojedinac te borbe je bio Lajos Kossuth. Revolucija je počela u Pešti, 15. ožujka predvođena skupinom studenata na čelu sa Petőfi Sándorom. Ta grupa ljudi je krenula iz kavane "Pilvax", da bi tražili oslobađanje političkih zatvorenika. To je potaknulo masovne prosvjede na ulicama Pešte.
U isto vrijeme tiska se zahtjev sa 12 točaka koji se upućuje u Beč. U njemu se zahtjeva veće ovlasti sabora, ukidanje kmetstva, vraćanje mađarskih vojnika u domovinu. Habsburški dvor pod velikim pritiskom događanja u Beču, prihvaća uvjete. Mađari ovim činom iako ne dobivaju neovisnu državu, dobivaju vladu koju imenuje njihov sabor, velike ovlasti sabora, te ograničavanje carskih ovlasti vezano o sazivanju i raspuštanju sabora.
Daljnja događanja u mađarskom ratu za neovisnot su uvelike određena pogrešnom mađarskom politikom prema Hrvatima, Srbima, Slovacima. Takva politika izaziva reakciju Bana Josipa Jelačića koji sa hrvatskom vojskom ulazi u Mađarsku i sukobljava se s mađarskom vojskom kod Pákozda. Sklapa primirje s mađarskim zapovjednikom i ide u Beč da bi pomogao u suzbijanju bečke revolucje. Iako mađarski povjesničari smatraju Jelačića poraženim, on omogućava Beču konsolidiranje. Habsburgovci poništavaju dobre tekovine martovske revolucije, te počinju izrvnu agresiju na Mađarsku. Rat traje skoro godinu dana, da bi ulaskom ruske carske vojske, 1. kolovoza 1849. mađarska vojska doživjela potpun slom. Većina mađarskih zapovjednika je streljana kod mjesta Világos, a Lajos Kossuth je pobjegao iz Mađarske u Torino gdje je doživio duboku starost.
