Marija Petković
Izvor: Wikipedija
Marija Petković (Blato, Korčula, 10. prosinca 1892. - Rim, 9. srpnja 1966.), časna sestra proglašena blaženom, utemeljiteljica redovničke zajednice Kćeri Milosrđa sv.Franje, jedine redovničke zajednice osnovane u Hrvatskoj.
Sadržaj |
[uredi] Djetinjstvo
Blažena Marija Petković, rodila se u župi Svih Svetih u Blatu, na otoku Korčuli. Poznata je i pod redovničkim imenom, sestra Marija od Propetog Isusa. Bila je šesto od osmero djece u obitelji Antuna Petković-Kovača i Marije Petković (djevojački Marinović). Uzorni roditelji, djecu su kršćanski odgajali i poučavali ih u vjeri. Njihova kći Marija pokazivala je sklonost pobožnosti i milosrđu. Uočavala je patnje ljudi, glad i neimaštinu, pa je već u djetinjstvu odlučila štititi siromahe, tu »probranu i ljubljenu braću raspetoga Gospodina«, kako ih je znala oslovljavati. Obitelj je bila bogata (imali su oko 750 radnika najamnika u maslinicima i vinogradima, ali nju zemaljska dobra nisu zanimala.
Bila je napredna i već je sa 5 g. pošla u osnovnu školu, a završila je s 11 g. S 14. g. obećala se Isusu i s Njim se «vjerila», kako to ona kaže. Kada je imala 19 god. umro joj je otac i tada se brinula o mlađim sestrama blizankama. Uz to je godinama, samoinicijativno okupljala djecu siromašnih obitelji, poučavala ih je vjeronauku i glavnim predmetima pučke škole. Bila je poprilično krhka i često je obolijevala.
[uredi] Osnivanje i širenje redovničke zajednice
Nošena čežnjom pomagati siromasima i potrebnima, na poticaj je dubrovačkoga biskupa Josipa Marčelića 1919. postavila temelje svoje buduće redovničke zajednice, Kćeri Milosrđa sv. Franje, zamišljene »za odgoj i izobrazbu domaće ženske mladeži«. U prosincu 1956., zajednica je dobila papinsko priznanje i odobrenje konstitucija. Prvi samostan osnovan je u Blatu na Korčuli, a drugi u Subotici. Godine 1936. prva grupa sestara uputila se u Južnu Ameriku, a 1940. s drugom grupom, pošla je i Marija i započela svoj radu u Argentini. Zbog rata u Europi, provela je u Južnoj Americi dvanaest godina i osnovala brojne redovničke zajednice i samostane.
[uredi] Povratak u Europu
Godine 1952. vratila se u Europu i prenosi u Rim vrhovnu upravu reda i generalnu kuću. Najveću je radost vidjela u siromasima, odbačenima na rub društva i prezrenima. U njima je prepoznavala lice Isusa patnika i radovala se je ako im je mogla biti na usluzi. Stoga se sve do svoje blažene smrti u Rimu 9. srpnja 1966. nije u marala poticati svoje sestre neka ponašanjem i žrtvom pokazuju kako se i u njima utjelovila Božja ljubav, dobrota i milosrđe.
[uredi] Beatifikacija
U Rimskom vikarijatu, 1986., pokrenut je postupak za njezino proglašenje blaženom. Dana, 26. kolovoza 1988., dogodilo se čudo njenim zagovorom. Podmornica peruanske vojne mornarice "Pacoca", doživjela je nesreću, mornari su bili u životnoj opasnosti. Roger Cottrina, 42-godišnji poručnik ispričao je, kako se u tim teškim trenucima obratio službenici Božjoj Mariji Petković, o kojoj su mu govorile sestre Kćeri Milosrđa, tijekom njegova boravka u mornaričkoj bolnici, gdje je čitao i njezin životopis te je uvjeren da je ona posredovala u spašavanju njega i većeg djela mornara na podmornici.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 6. lipnja 2003. u Dubrovniku, prilikom trećeg posjeta Hrvatskoj.
[uredi] Njena redovnička zajednica u današnje vrijeme
Redovnička zajednica Kćeri Milosrđa sv.Franje, danas ima 429 časnih sestara, koje djeluju u državama Europe (Hrvatska, Srbija, BIH, Slovenija, Njemačka, Italija, Rumunjska) i Južne Amerike (Argentina, Paragvaj, Čile i Peru) te u Kanadi. Kuća matica je u Blatu, središnjica s vrhovnom upravom u Rimu, a u Zagrebu je sjedište Hrvatske provincije Krista Kralja.
