Kotromanići
Izvor: Wikipedija
Kotromanići, vladarska dinastija u srednjovjekovnoj Bosni, koja je vladala približno od 1250. do 1463. Podrijetlo joj nije razjašnjeno (postoje različite spekulacije o tom, prikaz kojih se može naći u djelima Orbinija i Mandića). Prvi poznati član dinastije, ban Prijezda I. (1254. - nakon 1287), bio je rođak i nasljednik bosanskoga bana Mateja Ninoslava. Prijezdu su naslijedili sinovi Prijezda II. i Stjepan I., zvan Kotroman, po kojem je dinastija dobila ime. Banovali su zajedno približno do 1290., a potom je čast bosanskog bana obnašao sam Stjepan. Oko 1302. potisnuo ga je Mladen I. Bribirski, koji je zavladao kao "ban bosanski". Pri kraju njegove vladavine bansku je čast u Bosni preuzeo sin Stjepana I., Stjepan II., najprije kao vazal Mladena II. Bribirskoga, a zatim kao samostalan vladar (1322.-53.).
Za njegove se vladavine Bosna znatno teritorijalno proširila. Njegova kći Elizabeta udala se za ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca. Stjepana II. naslijedio je nećak Tvrtko I. (ban 1353.-77.; kralj 1377.-91.), najistaknutiji vladar dinastije. Od vremena njegove vladavine plemićki sabor (stanak) u Bosni birao je vladare isključivo iz roda Kotromanića. Za Tvrtkova nasljednika Dabiše, Stjepana (1391.-95.) ojačala je moć bosanskih velikaša Hrvoja Vukčića Hrvatinića, Pavla Radinovića i Sandalja Hranića Kosače, koji su utjecali na izbor pojedinih vladara u Bosni. Nakon kratke vladavine Dabišine udovice Jelene Grube (1395.-98.), na bosansko su prijestolje došli Stjepan Ostoja (1398-1404., 1409-18), Tvrtko II. (1404-09., 1421-A3), Stjepan Ostojić (1418-21) te Stjepan Tomaš (1443 -61). Dinastija Kotromanića nestala je s osmanskim osvojenjem srednjovjekovne Bosne 1463., pogubljenjem posljednjega kralja Stjepana Tomaševića (1461-63) te smrću njegova strica Radivoja Ostojića. Tijekom cijele vladavine Kotromanići su bili, tješnje ili slabije, vazalski povezani s hrvatsko-ugarskim kraljevima. Glavni posjedi nalazili su im se u srednjoj Bosni, u dolini rijeke Bosne do Vranduka i u župi Lašvi. Od značajnijih gradova posjedovali su Visoko, Sutjesku, Bobovac, Fojnicu i Kreševo te okolna rudarska naselja. Smrću Hrvoja Vukčića Hrvatinića stekli su Plivsku i Lučku župu s Jajcem, u kojem su stolovala dva posljednja bosanska kralja.
