Kompromis iz 1850.
Izvor: Wikipedija
 |
Ovaj članak sadrži pogrešno napisane wikipoveznice. Wikipoveznice treba popraviti u skladu s uputama. |
Kompromis iz 1850. (poznat i kao Pearce Act) serija je zakonskih mjera u svezi ropstva te granica teritorija zadobivenih tjekom meksičko-američkog rata (1846–48). Tih pet zakona balancira interes robovlasničkih država na Jugu te nerobovlasničkih, California je primljena u Uniju kao nerobovlasnička, Texas je dobio kompenzaciju za svoje pretenzije na područja zapadno od Rio Grande, - New Mexico (uključiv i današnju Arizona te Utah) je organiziran bez izričite zabrane robovlasništva, trgovina robovima (ali ne i robovlasništvo) je zabranjeno u Washington, D.C., a postrožen je Zakon o odbjeglim robovima koji je zahtjevao od svih državljana pomoć u vraćanju odbjeglih robova.
Mjere, koje su posložili Stephen Douglas, uz pomoć senatora Henry Clay, čuvenog kao "veliki kopromizer" te Daniel Webster, jednog od najpoznatijih govornika, pod utjecajem Fillmore-a. Administracija (te oporba Taylor), je smanjila tenzije te odložila secesijsku krizu i Građanski rat. Ipak, odbacivanjem Wilmot Proviso-na, koji je branio ropstvo na Federalnim teritorijama, u korist načela"Popular Sovereignty" za New Mexico i Utah, bio je otstupanje od načela Missouri Compromise iz 1820. Političko primirje koje je postigao Kompromis iz 1850. trajao je 4 godine, do donošenja Kansas-Nebraska Act.
Sadržaj |
[uredi] Pitanja
[uredi] Teksas
Glavni pokretač Kompromisa iz 1850. bila je rasprava o zapadnoj granici Teksasa. Republika Teksas, otcjepljena od Meksika, primljena je u Uniju. Štoviše, New Mexico je zatražio status Teritorija sa glavnim gradom u Santa Fe, ali je Texas zaprijetio kako će vonom snagom potvrditi svoju vlast na tom teritoriju. Predsjednik U.S. Taylor je bio spreman, također vojnom snagom spriječiti Državu Texas da zauzme teritorij New Mexico. Prijeteći sukob doveo je do kompromisa, jednog od najvažnijeg po pitanju odnosa robovlasničkih i nerobovlasničkih država.
[uredi] Kalifornija
Drugo važno pitanje bio je status Kalifornije. Naseljenici, koji su pohrlili u California-u nakon otkrića zlata 1848. donijeli su Ustav koji je branio ropstvo 13. listopada [1849], te zatražili prihvat u Uniju kao nerobovlasnička država. Prihvat California-je bi poremjetio balans među robovlasničkim i nerobovlasničkim državama u Senatu. Pitanje je bilo – prihvaćanje California-je kao nerobovlasničke države ili njezina podjela na dvije države od kojih bi sjeverna bila nerobovlasnička a južna robovlasnička. (Kasnije je bilo jasno kako podjela nije mogućna jer je južni dio California-je nepodobna za uzgoj usjeva podobnih za plantažno uzgajanje poput onih na Jugu).
[uredi] Teritorij zadobiven ratom sa Mexicom
Nadalje nije formirana niti jedna Vlada na teritoriju zadobivenom ratom protivu Mexica Mexico, to je teritorij današnjih država Nevada, Utah, dijelovi Wyoming-a, Colorado-a, Arizona, te New Mexico. Sratus robovlasništva trebao bi biti određen temeljem primjene teorije "narodne suverenosti" što bi značilo kako će stanovnici teritorija glasovati po tom pitanju.
[uredi] Trgovina robovima i Zakon o odbjeglim robovima
Bila su to dva pitanja koja nisu u izravnoj svezi sa rataom protivu Mexica – trgovina robovima u District of Columbia, te donošenje novog Zakona o odbjeglim robovima fugitive slave law.
[uredi] Clay i Douglas sačinjavaju tekst kompromisa
Kongres je započeo zasjedanje 3. prosinca 1849. 29. sječnja 1850, 72-dvo godišnji senator iz Whig stranke Henry Clay je u svom govoru pozvao na kompromis oko pitanja koje dijele Uniju. Njegov prijedlog kompromisa, uključiv i granice Texas-a, nije prihvaćen, iako je Clay nakon svega ustvrdio kako je njegov utjecaj na kompromis bio odlučan. Zapravo je senator Stephen A. Douglas, demokrat iz Illinois-a, predvodio putom usvajanja kompromisa. Kompromis je ustanovljen po pitanjima granice Texasa, stvaranje novih teritorijalnih vlada na načelu "narodnog suvereniteta" (dakle bez Proviso) za New Mexico i Utah, primitka California-e kao nerobovlasničke države, zabrane prodaje robova u District of Columbia, i usvajanjem strožeg zakona o odbjeglim robovima.
[uredi] Gledišta Davisa i južnjačkih demokrata
Većina južnjačkih demokrata koje je predvodio Jefferson Davis, suprotstavilo se Douglasovom a osobito Clayovom kompromisu zbog primitka California-e kao nerobovlasnčke države, i poremećaja balansa Sjevera i Juga u Senatu, kao i radi granica Texasa. Također, ustvrdili su kako je protuutavno zabraniti trgovinu robljem u District of Columbia.
[uredi] Gledišta Sewarda i sjevernjačkih Whigovaca
Većina sjevernjačkih Whigovaca, koje je predvodio William Henry Seward, koji se je u svom znamenitom govoru "Viši Zakon" tjekom spora, usprotivio Kompromisu jer bi bila onemogućena primjena Wilmot Proviso na zapadne teritorije, uzevši u obzir nove drakonske odredbe Zakona o odbjeglim robovima, koji bi privatne osobe prisilio na obveze prema lovcima na robove. Ove odredbe učinjenje su dijelom Zakona na prijedlog demokratskog senatora Virginia-je James M. Mason koja je budući pogranična sa Sjeverom, bila zainteresirana da spriječi bjegunce.
Whigovski predsjednik Zachary Taylor pokušao je sa primitkom i California-je i New Mexico-a kao nerobovlasničkih država odmah, izbjegavajući pitanje Wilmot Proviso. Taylorovo stanovište bilo je iznimno nepopularno među južnjacima.
[uredi] Pet zasebnih zakona
- Primitak Californije kao nerobovlasničke države.
- Zabrana trgovine robovima (ne i ropstvo) u District of Columbia.
- Na New Mexico (uključiv današnju Arizona) te Utah primjenjeno je načelo"narodne suverenosti".
- Zakon o odbjeglim robovima je obvezao sve građane U.S. na pomoć prigodom vraćanja odbjeglih robova.
- Texas je dobio dio zahtjevanog zemljišta na zapadu te za ostatak zahtjeva primio naknadu $10.000.000 kao otpis svog duga Mexicou.
[uredi] Utjecaj
Zakon od odbjeglim robovima iz 1850. obvezao je sve federal marshal-e ili druge dužnosnike ili državne činovnike koji ne uhite odbjeglog roba na plaćanje globe od $1.000. Dužnosnici ili činovnici diljem Sjedinjenih Država sada su bili obvezni uhititi svakog osumnjičenika koji bi mogao biti odbjegli rob za što je bila dovoljna izjava o vlasništvu data pod prisjegom. Osumnjičenik nije imao pravo na porotno suđenje niti pravo dati iskaz. Također, svaka osoba koja bi pomogla odbjeglom robu dajući mu hranu i smještaj reskirala bi šestomjesečni zatvor te globu od $1.000. Činovnici koji bi uhitili odbjeglog roba imali su pravo na nagradu.
Općenito, Kompromis je omogućio stanku do donošenja Zakona o Kansasu-Nebraska iz 1854. koga je predložio Stephen Douglas, kojim su izmjenjene odredbe Missouri Compromise te izravno doveo do formiranja Republican Party, čiji je dolazak na vlast 1860. dalje prouzročio krozu prije otcjepljenja 1860-1861.
Po nekima, Kompromis je odložio rat za cijelo desetljeće, tijekom kojeg se je Sjeverozapad razvio gospodarski a stanovništvo mu se uvećalo a jačale su veze sa Sjeveroistokom (ranije je Sjeverozapad zazirao od Istočnih novčarskih krugova, obzirom kako su naseljenici – sitni farmeri imali na istoku vjerovnike, (često trgovce koji su špekulacijama došli do ogromnih posjeda na tada Zapadu, koje bi nakon toga usitnjavali i prodavali farmerima) te su ranije vrlo često podržavali Jug u Kongresu. Zainteresirani su bili za inflatorna kretanja jer je Jug također, imao vjerovnike na Sjeveroistoku koji su otkupljivali pamuk te ga prodavali Engleskoj a farmeri sa sjeverozapada su htjeli inflaciom proći povoljnije prigodom vraćanja dugova). Po drugima pak, Kompromis je samo posljedica već očevidno postojećeg rascjepa, koji je morao voditi u sukob.
Tjekom tog desetljeća Sjever se industrijalizirao a Jug je ostao na robovkom radu te proizvodnji radno zahtjevnog pamuka, bez naznaka razvoja industrije. Do 1860, Sjever je imao više položenih tračnica, proizvedenog željeza, tvornica, muškog stanovništva sposobnog za rat, rječju višu tehnološku razinu. Sve to omogućilo je Sjeveru da se bolje snabde i opremi brojniju vojsku, što će se pokazati ključnim kasnije tijekom rata.
Reakcija na Wilmot Proviso i prihvaćanje (u pogledu New Mexico i Utah) načela "narodne suverenosti" značio je novost u uređivanju pitanja ropstva na Teritorijima, što je podrivalo Missouri Compromise iz 1820.
Primjena Zakona o odbjeglim robovima izazvala je gorčinu na Sjeveru, što je pomoglo dolasku rata i učinilo ukidanje ropstva, pored očuvanja Unije, njegovim glavnim ciljem. Primjena Zakona je inspirirala Harriet Beecher Stowe za njezinu čuvenu uspješnicu Uncle Tom's Cabin.
