Japanski ratni zločini

Izvor: Wikipedija

Predloženo je da se ovaj članak/kategorija preimenuje. (Rasprava)

Predloženo je da se u ovaj tekst uklopi tekst sa stranice sa razgovor

Japanci su činili ratne zločine u slijedećim kategorijama:

[uredi] Zločini nad civilnim stanovništvom

Najviše su od takvog oblika nasilja pretrpjeli Kinezi. Japanci su od 1931. počeli oduzimati prostore Kine koja se našla u političkom i gospodarskom rasulu. Japanci su 1937. prešli u otvoren rat s Kinom. Sukobljevali su se s Kuomintangom i generalima u labavom savezu s Kuomintangom,a povremeno i s komunistima. U tim sukobima redovito su stradavali civili bilo direktno ubijanjem, a indirektno zbog gladi i bolesti koje se lako šire u ratnom kaosu. Japanski zapovjednici nisu provodili oštru disciplinu što se tiče odnosa njihovih vojnika prema civilima pa su silovanja i ubojstva ponekad dosezali velike razmjere. To se dogodilo npr. nakon osvajanja Nankinga kada su japanski vojnici danima ubijali i silovali. Kinezi tvrde da je tada ubijeno preko 200 000 ljudi dok Japanci umanjuju tu brojku na oko 30 000.

U drugim djelovima Azije zločini su se provodili sporadično (npr. nasilje nad kineskim trgovcima, odmazde za gerilske napade, konfiskacija imovine i hrane itd.).

Pod kraj rata prilikom bitke za Manilu, japanski su se vojnici i mornari utvrdili u gradu kojeg su Ameikanci pokušavali ponovno osvojiti. U takvoj situaciji kada su Japanci izgubili sva moralna ograničenja (jer su znali da će ionako umrijeti) nastupilo je ponovno ubijanje i povremeno silovanje civilnog stanovništva u okruženom gradu. Amerikanci su također pokazali neosjetljivost prema civilima te su upotebljavali napalm za rušenje blokova kuća. U takvoj situaciji poginulo je oko 180 000 Filipinaca.

Jedan od najsurovijih ratnih zločina Japanaca bio je vezan uz pokuse biološkog oružja nad Kinezima. Jedinica 731 provodila je pokuse nad 3 000 Kineza namjerno ih zaražavajući antraksom i kugom. Nakon što bi zaraženi počeli pokazivati znakove bolesti nad njima je često provođena vivisekcija ,a nesretnici bi umirali u mukama. Dio tih patogenih bacila je bačen i na kineske gradove, ali nikada na američke postrojbe.

Zapadnjački civili (iz država koje su bile u ratu s Japanom) su su pod okupacijom Japanaca internirani u koncentracijske logore te su tu trpili nasilja. No, na kraju rata kada je Japan kapitulirao zapadnjacima je bilo preporučljivo da privremeno ostanu u konc-logorima sve do dolaska savezničkih snaga jer je postojala opasnost da zapadnjake linčuje lokalno stanovništvo.

[uredi] Zločini nad ratnim zarobljenicima

Među zapadnjacima ovo su najpoznatiji zločini. Japanci se gotovo nikada nisu predavali jer je to prema ratničkom kodeksu (bushido) krajnja sramota gora od smrti ili poraza. Zato su smatrali zapadnjake slabićima kada su se u u velikom broju predavali na Filipinima i Singapuru. Japanci su imali malo poštovanja prem zrobljenim vojnicima pa su ih izgladnjivali, mučili te koristili za robovski rad. Na kraju je 25 do 30% zarobljenih zapadnjačkih vojnika umrlo ili ubijeno do kraja rata. Azijski pripadnici kolonijalnih vojski (npr. Indijci) ponekad bi bolje prošli jer su ih Japanci smatrali potencijalnim saveznicima,a neki su se i djelatno uključili u pro-japanske postrojbe.

[uredi] Procesuiranje zločina

Procesuiranje japanskih zločina se događalo na nekoliko razina. Najvišim dužnosnicima (npr. premijer general Hideki Tojo) je suđeno u sudskom postupku nazvanom Tokijski proces. Niži časnici i dužnosnici suđeni su na prostorima na kojima su zločini počinjeni. Na tim nižim sudovima na smrt je osuđeno nešto više od 1000 ljudi. Zločini koja je počinila Jedinica 731 nisu procesurani jer su Amerikanci iskoristili rezultate eksperimenata za razvoj vlastitog biološkog oružja.