Enstatit

Izvor: Wikipedija

Enstatit

Opće značajke
Kategorija	Mineral
Tip/Grupa	inosilikati; pirokseni, ortopirokseni
Kemijska formula	MgSiO₃
Identifikacija
Boja	bijel, svijetložut, žućkast
Habitus	kratkoprizmatični kristali jednostavnih formi
Kristalni sustav i klasa	rompski; 2/m 2/m 2/m
Kalavost	savršena u dva smijera, pod kutem od 90°
Lom	školjkast
Tvrdoća	5-6
Sjaj	staklast
Indeks loma svjetlosti	~ 1.65
Pleokroizam	+
Ogreb	bijeli
Specifična težina	~ 3.2
Talište
Topivost
Prozirnost	većinom poluprozirni, rijetko prozirni
Dolazi uz minerale	augit, feldspati, neki granati; ima ga u željezovitim i kamenim meteoritima;
Ostalo	zajedno s hiperstenom i ferosilitom čini kompletnu seriju čvrstih otopina;
Varijeteti
Broncit	brončane boje; nastaje izmjenom enstatita procesom trošenja

Enstatit, MgSiO₃, je piroksenski silikatni mineral koji, zajedno s ferosilitom (FeSiO₃) čini cjelovitu seriju čvrstih otopina. Čest je u magmatskim i metamorfnim stijenama i meteoritima. Prijelazni oblik, (Mg,Fe)SiO₃, poznat je pod nazivom hipersten, iako je ime službeno napušteno i zamijenjeno imenom ortoprioksen, a pri definiranju, sadrži relativne udijele i enstatita (En) i ferosilita (Fs) (pr., En₈₀Fs₂₀). Enstatit s manjim udjelom željeza izložen trošenju poprima polumetalni sjaj i brončanu boju. Takav mineral nazivamo broncit, iako je točnije nazivati ga izmijenjenim enstatitom. Većina prirodnih kristala je rompska iako postoje tri polimorfa. Visokotemperaturni, niskotlačni polimorfi su protoenstatit i protoferosilit (također rompski), dok su niskotemperaturni oblici, klinoenstatit i klinoferosilit, monoklinski.

Broncit i hipersten bili su poznati davno prije enstatita, kojeg je prvi put opisao G. A. Kenngott, 1855. godine.

Smaragdno zeleni varijetet enstatita naziva se krom-enstatit, i brusi se u drago kamenje. Zelena boja rezultat je tragova kroma, što je moguće vidjeti i u imenu samog varijeteta. Broncit se također ponekad brusi u obliku dragulja.

[uredi] Identifikacija

Enstatit i drugi rompski pirokseni razlikuju se od onih u monoklinskoj seriji prema optičkim karakteristikama, kao što su slabiji dvolom i jači pleokroizam. Također imaju prizmatičnu kalavost koja je savršena u dva smjera, pod kutem od 90°. Enstatit dolazi u bijeloj, sivoj, zelenkastoj ili smeđoj boji; tvrdoća mu je 5-6, a specifična gustoća 3.2 - 3.3.

[uredi] Ležišta i nalazišta

Izolirani kristali su rijetki, ali ortopiroksen je osnovni sastojak raznih tipova magmatskih i metamorfnih stijena. Mg-ortopirokseni pojavljuju se u plutonskim stijenama, kao što su gabro (norit) i diorit. Mogu se formirati mali idiomorfni fenokristali, a također može doći i u obliku masovnih zrnatih agregata unutar vulkanskih stijena kao što su bazalt, andezit ili dacit.

Enstatit s približnim sastavom En₉₀Fs₁₀, esencijalni je mineral peridotita i piroksenita unutar Zemljina plašta. Peridotiski ksenoliti česti su u kimberlitima i u nekim bazaltima. Odnosi kalcija, aluminija i kroma u enstatitu unutar tih ksenolita bili su ključni u određivanju dubine na kojoj su ksenoliti otkinuti uzdižućom magmom.

Ortopirokseni su važne sastavnice nekih metamorfnih stijena kao što je granulit. Ortopirokseni po sastavu bliže čistom enstatitu pojavljuju se u nekim metamorfoziranim serpentinima. Veliki kristali, i do 30 cm u dužinu, većinom alterirani u steatit, pronađeni su 1874. unutar apatitnih žila poprijeko tinjčevih škriljavaca i hornblenda-škriljavaca, u apatitnom rudniku Kjorrestad, kraj Breviga, južna Norveška.

Enstatit je čest mineral u meteoritima. Kristali su nađeni unutar kamenih i željezovitih meteorita, uključujući i meteorit koji je pao na Breitenhach u Erzgebirgeu, Bohemia (Češka). U nekim meteoritima, zajedno s olivinima tvori masovne agregate; tu se kristali mogu pojaviti u obliku malih sfernih masa ili kondrula, s unutrašnjom radijalnom strukturom.