Razgovor:Brončano doba
Izvor: Wikipedija
 |
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
 |
Predloženo je da se ovaj tekst uklopi u članak Brončano doba. (Rasprava) |
Brončano doba (3000 - 750 pr.n.e.) Početak brončanog doba nije baš do kraja rasvjetljen. Pretpostavlja se da je započeo oko 3000-te godine prije naše ere. Prvi su broncu počeli koristiti Sumerani. Oni su u to doba bili najbolji metalurzi i otkrili su više od 150 vrsta minerala. Oni su otkrili kositar i pomiješali ga sa bakrom i stvorili danas najpoznatiji oblik bronce.
Najstariji tekst koji govori o toj bronci je egipatski tekst potječe iz 2500-te godine p.n.e. Do otkrića kositra, najčešće se koristio arsen.
Glavni izvori rude u to doba bila su nalazišta u Anatoliji, Bugarskoj, Siriji i Srbiji (Jarmovac), padine Taurusa i drugdje.
Jedna magareća karavana koja je donijela 12 tona kositra iz Anatolije do Asura bila je dovoljna da bi se napravilo 125 tona bronce, od koje se napravilo dovoljno oružja za cijelu vojsku.
Postepeno se eksploatacija širila i drugim zemljama i rudnici kositra su nikli na Kavkazu, u Afganistanu, Tadžikistanu, Uzbekistanu. A bakar se počeo vaditi na Cipru, Sinaju, Levantu, Somaliji, Džibutiju. Veliki problem prilikom eksploatacije je bio nedostatak drva koji se koristio kao gorivo za grijanje peći za taljenje rude.
Širenje metalurgije u Egipat branilo je nedostatak drva za peći. Već oko 3000-te godine p.n.e. Egipat je bio prisiljen uvoziti drvo, prvenstveno Cedar iz Libanona za svoje gradnje. Zato su bakar dovozili sa Cipra, iz Somalije, Džibutija.
Ciprani su otkrili način proizvodnje drvenog ugljena, u nedostatku drva za svoje peći. Kasnije se bakar i bronca počela dovažati iz Britanije, kada su Fenički moreplovci ovladali kompletnom morskom trgovinom.
Brončano doba
Prvo tisućljeće p. n. e. bilo je svjedokom velikog povećanja stanovništva Europe sjeverno od Alpa. Mnoge znatne površine zemlje po prvi put su se otvorile za poljoprivredna naselja, a lokalna širenja potaknula su seobe stanovništva u rubna područja. Kao posljedica tih promjena pojavljuje je se kompleksniji politički sustav očitujući se nizom zemljanih ili kamenih utvrda na bregovima diljem cijele Europe. Neke od njih prerastaju tijekom posljednja dva stoljeća p. n. e. u trgovišta i gradove. Taj rast omogućio je Rimljanima širenje osvajajući etapno jedno lokalno središte za drugim. Povećanje stanovništva bilo je očito već u kasno brončano doba, na primjer po mjerama poduzetim za ekonomiziranje upotrebe bronce, iako su bili otvoreni novi i duboki rudnici bakra. Obradba željeza, kad je ta tehnologija postala poznata oko 800. godine p. N. e. prihvaćala se jako brzo zato što zalihe bakra nisu više mogle podmiriti ogromnu potražnju za kovinom. Glavno žarište tehničkog i kulturnog razvitka ležalo je u središnjoj Europi, na teritoriju raznih ogranaka tzv. Kulture žarnih polja ,skupine srodnih plemena sa zajedničkim kulturnim i pogrebnim običajima koja su dominirala u arealu Rajna –Dunav. Oko 1000. p. n. e. ta su se plemena počela širiti u susjedna područja uzduž glavnih riječnih tokova. Četiri njihove grane razvile su se u znamenite skupine povijesnih naroda: Kelti na zapadu, Slaveni na sjeveroistoku, Italci na jugu i Iliri na jugoistoku .Izvan tog prstena , na sjeveru živjeli su rani Germani i Balti na obalama Baltičkog mora, dok su se na jugoistoku nalazili Tračani, Dačani i Grci. Tijekom 1. tisućljeća p. n. e. keltsko se područje veoma proširilo na račun susjeda, baš kao što su u 1. tisućljeću n. e. germanska plemena preplavila ogromna područja zapadne Europe. Posebno su velika područja današnje Francuske pripojena svijetu keltskog jezika. U isto vrijeme počele su se zbivati velike promjene među Keltima zbog sve većeg doticaja s narodima mediteranskog kulturnog kruga, npr. Preko grčke kolonije Massilije koja je osnovana 600. god. P. n. e. Značenje trgovačkih odnosa Grka i njihovih barbarskih susjeda donekle dočaravaju nalazi iz veličanstvene grobnice neke keltske princeze u Vixu blizu grada Chatillon-sur-Senine s golemom ukrašenom brončanom zdjelom italske izradbe i drugim komadima uvezenog nakita. Ti prvi keltski aristokrati živjeli su u utvrdama na brdima kao što je Heuneburg na gornjem Dunavu, koje je, djelomično projektirao neki mediteranski graditelj , a članovi njihovih obitelji pokapali su se sa cijelim kolima da bi mogli sa sobom ponijeti svu svoju imovinu. Taj se običaj poštivao u cijelom keltskom svijetu, od Vixa do Lovosica u Češkoj. Keltsko željezno doba dijeli se na dvije faze koje nose imena nalazišta u Hallstattu u Austriji i La Tèna u Švicarskoj. Drugu, latensku fazu (od 450. p. n. e. ) obilježuje šire područje keltskog prodiranja i naseljavanja, uglavnom prema istoku i jugu, iako su provalili i u Britaniju i dobar dio osvojili, te pojava karakterističnog dekorativnog stila poznatog kao keltska umjetnost. Ona se razvila u srcu kasnijega keltskog svijeta uz Rajnu i gornju Marnu. Najistaknutiji primjerci keltske umjetnosti su brončane posude i zlatne ogrlice s livenim zavojitim ukrasima koji su nađeni u kneževskim grobovima u Rheinheimu, Basse-Yutzu i Durheimu.
Ekonomska snaga keltskog područja temeljila se na sve većoj serijskoj proizvodnji . veliki broj željeznih ingota pokazuje značenje Porajnja u primarnoj proizvodnji , dok laka bojna kola na dva kotača, koja su se često pokapala sa ratnicima (npr. Kod Somm-Bionne u Francuskoj, dokazuje stupanj vještine keltskih obrtnika. Te prednosti odvele su Kelte i na istok, koji je i u Hallstattsko doba bio pod pretežitom vlašću Skita, i na jug da bi 390. p. n. e. napali Rim a stoljeće kasnije stigli do Delfa pa čak i do daleke Male Azije gdje su se neki i trajno naselili i postali «ludi Galaćani» iz poslanica Svetog Pavla apostola.
Inkorporacijom u Rimsku državu Kelti su brzo izgubili svoje osobitosti osim u geografski odvojenoj Irskoj gdje je keltska umjetnost nadživjela rimsku masovnu proizvodnju.Ponovni procvat ta vrsta umjetnosti doživljava u srednjem vijeku u takvim remek-djelima kao što su Book of Kells i Lindisfarneski Evanđelistar.
