Mikroekonomija

Izvor: Wikipedija

Mikroekonomija je analiza koja se bavi ponašanjem pojedinih elemenata privrede - kao što su određivanje cijene nekog dobra ili ponašanje pojedinog potrošača ili poduzeća. (suprotno od makroekonomije)

Sadržaj 1 Osnovni elementi ponude i potražnje 1.1 Odrednice potražnje 1.2 Odrednice ponude 2 Odrednice elastičnosti ponude 2.1 Elastičnost ponude (Es) 2.2 Dva posebna slučaja elastičnosti ponude 3 Odrednice elastičnosti potražnje 3.1 Elastičnost potražnje (Ed, p, Price elasticity of demand) 3.2 Dva posebna slučaja elastičnosti potražnje 3.3 Utjecaj elastičnosti potražnje na ukupni prihod TR 4 Određivanje cijena inputa 4.1 Teorija raspodjele kao poseban slučaj teorije cijena 5 Teorija potrošačevog izbora 5.1 Vrste korisnosti 6 Tržište kapitala 6.1 Kamatne stope 7 Proizvodnja 7.1 Ukupni proizvod TP 7.2 Zakon opadajućih prinosa 7.3 Ekonomija razmjera 8 Prirodni izvori i ekonomika okoliša 9 Najamnine i tržište rada 9.1 Najamnine 9.2 Tržište rada 10 Teorija igara 10.1 Faze analize zasnovane na teoriji igara 11 Teorija javnog izbora 12 Teorija granične produktivnosti 13 Troškovi 13.1 Odnos graničnog i prosječnog troška 14 Oporezivanje

[uredi] Osnovni elementi ponude i potražnje

Potražnja je količina dobara i usluga koju su kupci spremni i voljni platiti po određenoj cijeni. Između te količine i tržišne cijene postoji veza koja se naziva funkcija potražnje.

Qd = f (P)

Krivulja potražnje ima negativan nagib (približavajući se apscisi), a takav oblik ima uslijed djelovanja zakona opadajuće potražnje prema kojem se porastom cijena tražena količina smanjuje dok se njenim padom tražena količina povećava.

Smanjenje tražene količine uslijed porasta cijena posljedica je djelovanja efekta supstitucije (očituje se u preusmjeravanju potražnje na slično ili srodno dobro ako dođe do porasta cijena pri danom dohotku) i efekta dohotka (očituje se u smanjenju tražene količine uslijed pada kupovne moći izazvane smanjenjem dohotka).

[uredi] Odrednice potražnje

• prosječan dohodak
• veličina tržišta
• cijene povezanih dobara (komplemenata i supstituta)
• ukusi i preferencije
• posebni utjecaji
• očekivane buduće cijene
• stanovništvo
• poboljšanje informisanosti

Zakon potražnje: Pri pretpostavci da su ostale odrednice dane, što su više cijene dobra to će biti manja tražena količina i obrnuto.

Ponuda je količina dobara i usluga koju su ekonomski subjekti spremni iznijeti na tržište po određenoj cijeni. Između ponuđene količine i tržišne cijene postoji odnos koji se naziva funkcija ponude.

Qs = f(P)

[uredi] Odrednice ponude

• troškovi proizvodnje (cijene inputa i tehnologija)
• cijene supstituta i komplemenata
• politika države
• posebni utjecaji
• očekivane buduće cijene
• broj ponuđača
• primjenjena tehnologija

Zakon ponude: Pri pretpostavci da su ostale odrednice dane, što su više cijene dobra to će biti manja tražena količina i obrnuto.

[uredi] Odrednice elastičnosti ponude

• raspoloživost proizvodnih kapaciteta – što je raspoloživost veća, veća je i elastičnost ponude
• mobilnost proizvodnih faktora – ako je mobilnost visoka, ponuda je elastična
• stanje zaliha – ako je zaliha velika i elastičnost ponude je velika
• vrijeme prilagodbe promjenama i dužina proizvodnog procesa – što je vrijeme prilagodbe promjenama duže i dužina proizvodnog procesa kraća elastičnost je veća

[uredi] Elastičnost ponude (Es)

Elastičnost ponude je njeno svojstvo da se različitim intenzitetom mijenja na promjenu cijena. Izražava se kao odnos između postotne promjene nuđene količine i postotne promjene cijena. Elastičnost ponude se mjeri koeficijentom elastičnosti ponude.

• Elastična ponuda - Ponuda je elastična ako je Es > 1. To će biti slučaj kada je postotna promjena nuđene količine veća od postotne promjene cijena.
• Neelastična ponuda - Ponuda je neelastična ako je Es < 1. To će biti onda kada je relativna promjena nuđene količine manja od promjene cijena.
• Jedinična elastičnost ponude - Ponuda je jedinično elastična ako je Es = 1. To je slučaj kada su postotne promjene nuđene količine i cijena jednake.

[uredi] Dva posebna slučaja elastičnosti ponude

• Savršeno elastična ponuda - ona kod koje i najmanja promjena cijena uzrokuje beskonačno veliki porast ponude. Grafički se prikazuje pravcem paralelnim s apscisom, dok je Es = +∞
• Savršeno neelastična ponuda - ona kod koje nuđena količina ne reagira na promjene cijena. Grafički je prikazana pravcem paralelnim s ordinatom, dok je Es = 0.

Što je krivulja ponude položenija, tim je veća i njena elastičnost i obrnuto.

[uredi] Odrednice elastičnosti potražnje

• intenzitet potreba (radi li se o luksuznom ili nužnom dobru) – što je potreba za dobrom veća to je i potražnja za takvim dobrom manje elastična i obrnuto
• postojanje supstituta – ako neko dobro ima supstitute njegova potražnja je elastična
• duljina vremena i reakcije potrošača – ako je vrijeme reakcije duže potražnja će biti elastičnija
• relativni udio dobra u ukupnim izdacima potrošača – ako je relativni udio nekog dobra u ukupnim izdacima potrošača veći potražnja takvog dobra bit će elastična

[uredi] Elastičnost potražnje (Ed, p, Price elasticity of demand)

Cijenovna elastičnost potražnje je svojstvo potražnje da se mijenja pod utjecajem promjene cijena uz pretpostavku ceteris paribus. Izražavamo je kao odnos između postotne promjene tražene količine (Qd) i postotne promjene cijena (P).

• Elastična potražnja - Ako je koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje veći od 1, potražnja je elastična. Kod elastične potražnje relativna promjena tražene količine je veća od relativne promjene cijena.
• Neelastična potražnja - Ako je koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje manji od 1, a veći od 0, potražnja je neelastična. Kod neelastične potražnje relativna promjena tražene količine manja je od relativne promjene cijena.
• Jedinična elastičnost potražnje - Ako je koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje jednak 1 tada se radi o jediničnoj elastičnosti potražnje. Kod jedinične elastičnosti potražnje relativne promjene tražene količine i cijena su jednake.

[uredi] Dva posebna slučaja elastičnosti potražnje

• Savršeno neelastična potražnja - ona gdje tražena količina ne reagira na promjene cijena bez obzira na to kolika ona bila. Njen koeficijent je jednak 0. Graf savršeno elastične potražnje je pravac okomit na apscisu.
• Savršeno elastična potražnja - ona kod koje beskonačno mala promjena cijena izaziva beskonačno veliko povećanje tražene količine. Njen koeficijent je jednak +∞. Graf savršeno elastične potražnje je pravac paralelan s apscisom.

Što je krivulja potražnje položenija to je elastičnost potražnje veća i obrnuto.

[uredi] Utjecaj elastičnosti potražnje na ukupni prihod TR

• u slučaju elastične potražnje
  • porast cijena uzrokuje smanjenje ukupnog prihoda
  • smanjenje cijena uzrokuje porast ukupnog prihoda
• u slučaju neelastične potražnje
  • porast cijena uzrokuje porast ukupnog prihoda
  • smanjenje cijena uzrokuje smanjenje ukupnog prihoda
• u slučaju jedinično elastične potražnje
  • ni porast ni smanjenje cijena ne uzrokuje promjenu ukupnog prihoda

[uredi] Određivanje cijena inputa

[uredi] Teorija raspodjele kao poseban slučaj teorije cijena

Prema ovoj teoriji dohoci su cijene proizvodnih faktora. Najamnina je cijena rada, renta je cijena zemlje, a kamata cijena kapitala. Cijena proizvodnih faktora (inputa) određuje se na isti način kao cijene finalnih dobara tj. odnosom njihove ponude i potražnje. Najamnina tako ovisi o ponudi i potražnji rada, kamata o ponudi i potražnji kapitala, a renta o ponudi i potražnji zemlje.

Ravnotežna cijena inputa se formira na tržištu potpune konkurencije kada se izjednače ponuda i potražnja proizvodnih inputa. Pri toj cijeni vlasnici inputa su spremni prodati toliku količinu inputa koliko su kupci voljni kupiti. Ako je tržišna cijena viša ili niža od ravnotežne javit će se višak ponude ili potražnje tog inputa. Visoka cijena inputa je posljedica ograničene ponude ili prekomjerne potražnje za inputom. Niska cijena inputa je posljedica smanjenja potražnje ili prekomjerne ponude inputa.

U suvremenoj ekonomiji potražnju za proizvodnim faktorima objašnjava Teorija granične produktivnosti. Cijena proizvodnog inputa ovisi, osim o potražnji, i o njegovoj ponudi. Ponuda proizvodnih inputa je specifična jer se razlikuje od inputa do inputa. Ponuda rada ovisi o njegovoj cijeni, ali također i o demografskim faktorima. Ponuda zemlje osim o cijeni, ovisi i geološkim čimbenicima, ali i o oblicima vlasništva i o održavanju zemlje. Ponuda kapitala ovisi o kamatnjaku, prinosu od investicija i o predviđanju budućih događaja. Ponude pojedinih proizvodnih faktora imaju različitu elastičnost pa su zato i oblici krivulja ponude svakog od njih različiti

[uredi] Teorija potrošačevog izbora

Objašnjava čime se ljudi rukovode u svom odabiru dobara i usluga odnosno zašto preferiraju neka dobra i usluge više ili manje. Izbor potrošača ovisi o njegovoj korisnosti koju on pripisuje nekom dobru ili usluzi uz pretpostavku racionalnog ponašanja. Pod pojmom korisnosti podrazumijeva se subjektivni užitak odnosno zadovoljstvo što ga potrošač osjeća trošeći neko dobro i razlikuje se od potrošača do potrošača. Potrošač nastoji maksimalizirati svoju korisnost i izabrati onu košaru dobara koju najviše preferira.

[uredi] Vrste korisnosti

• Granična korisnost (MU) – korisnost dodatne jedinice nekog dobra

MU = promjena TU / promjena Q

• Ukupna korisnost (TU) – korisnost cjelokupne količine nekog dobra ili usluge, dobiva se zbrajanjem graničnih korisnosti svakog utrošenog dobra

TU = kumulativni zbroj MU

[uredi] Tržište kapitala

Kapital je izvedeni faktor proizvodnje, za razliku od rada i zemlje, jer ga je prethodno potrebno proizvesti. Kapital je istovremeno i input i output. Da bi se stvorila sredstva za proizvodnju kapitala potrebno je štedjeti. Štednja je pretpostavka stvaranja kapitala, a za svoje odricanje od tekuće potrošnje štediše očekuju nagradu u vidu kamate. Kamatna stopa ili kamatnjak je odnos između kamate i deponirane glavnice.)

[uredi] Kamatne stope

• aktivne – banka je vjerovnik, a privatne i pravne osobe dužnici (aktivne kamate su uvijek veće od pasivnih, a razlika između njih je dobit banke)
• pasivne – banka je dužnik, a privatne i pravne osobe vjerovnici
• fiksne – nepromjenljive su neovisno o stopi inflacije i promjeni deviznog tečaja
• varijabilne – mijenjaju se tijekom kreditnog razdoblja ovisno o promjeni cijena ili deviznih tečajeva (banke ih u pravilu primjenjuju kako bi sačuvale realnu vrijednost kreditnog zaduženja)
• nominalne – izražena u nominalnom izrazu
• realne –jednaka je razlici između nominalne kamatne stope i inflacije)

Sadašnja vrijednost kapitalnog dobra dobiva se tako da se utvrdi koliko je potrebno uložiti (investirati) danas po tekućoj kamatnoj stopi da bi se generirao tok budućih prinosa.

• V (sadašnja vrijednost kapitalnog dobra vječnog trajanja) = N ((neprekinuti godišnji primici) / i (tekuća kamatna stopa)
• V (sadašnja vrijednost kapitalnog dobra ograničenog vijeka trajanja) = N1/(1+i) + N2/(1+i)2 + ...Nt(1+i)t

[uredi] Proizvodnja

Proizvodnja je proces kombiniranja proizvodnih faktora s ciljem stvaranja proizvoda namijenjenih zadovoljenju ljudskih potreba. Funkcija proizvodnje pokazuje odnos između rezultata proizvodnje (outputa) i proizvodnih inputa. U njoj su inputi neovisna varijabla, a outputi ovisna. Funkcija proizvodnje Q = f (L,K,N) gdje je L količina rada, K količina kapitala i N količina prirodnih resursa.

[uredi] Ukupni proizvod TP

je ukupna količina dobara i usluga izražena u fizičkim jedinicama. TP se dobiva kumulativnim zbrajanjem graničnih proizvoda inputa. Prosječni proizvod AP = TP / L,K,N (količina inputa) Granični proizvod MPi je dodatni proizvod nastao povećanjem inputa za jednu jedinicu uz pretpostavku ceteris paribus. Razlikujemo MPL, MPK i MPN.

[uredi] Zakon opadajućih prinosa

Prema tom zakonu svaka dodatna jedinica daje sve manji granični proizvod. Zakon je empirijski utvrđeno pravilo i nije univerzalan jer postoje odstupanja.

[uredi] Ekonomija razmjera

pokazuje promjenu ukupnog proizvoda ako se istovremeno povećavaju sva tri proizvodna inputa. Razlikuje se od zakona graničnih prinosa jer on iskazuje promjene ukupnog proizvoda pod utjecajem samo jedne varijable. Kod ekonomije razmjera se ne koristi pretpostavka ceteris paribus što je slučaj kod zakona graničnih prinosa.

[uredi] Prirodni izvori i ekonomika okoliša

Odrednice okoliša:

• geografski prostor
• prirodni resursi (obnovljivi i neobnovljivi, prisvojivi i neprisvojivi)
• biljni i životinjski svijet
• minerali
• proizvedeno materijalno bogatstvo i kulturna baština ranijih generacija

Zaštita okoliša očituje se u aktivnostima koje poduzimaju ekološki osvješteni subjekti radi očuvanja i zaštite okoline. U ekonomskom smislu predstavlja znanstvenu disciplinu koja nastoji minimalizirati individualne i društvene troškove, a maksimalizirati individualne i društvene koristi. Jaz između prirodnih izvora i stanovništva se s vremenom širi, a pitanje jaza je podijelilo ekonomiste na pesimiste (neomaltuzijance) i optimiste (teoretičare rasta). Na opasnost zagađivanja okoliša kao oportunitetnog troška napretka čovječanstva upozoravao je Rimski klub.

Uvjet smanjenja zagađenja:

• za poduzeće: jednakost privatne štete i graničnih troškova uklanjanja. Ovaj uvjet je prihvatljiv za poduzeće, ali ne za društvo.
• za društvo: jednakost granične društvene štete i graničnih društvenih troškova uklanjanja. Na toj razini je granična društvena korisnost (MSB) jednaka graničnim društvenim troškovima (MSC).

[uredi] Najamnine i tržište rada

[uredi] Najamnine

su dohodak od rada i čine dohodak pretežnog dijela stanovništva, mogu biti nominalne i realne. Nominalna najamnina je ona koja je izražena u novčanim jedinicama dok je realna najamnina ona koja izražava kupovnu noć nominalnih najamnina i izražavaju se u količini roba koje se kupuju za nominalne najamnine. Najamnine se međusobno razlikuju po vrstama posla, po ekonomskim granama, po spolu, po zemljama. Satnica je najamnina koja se plaća za 1 sat, nadnica se daje za rad u tijeku 1 dana, plaća za mjesečni rad ili pak godišnji izos najamnine.

[uredi] Tržište rada

Može biti savršeno i nesavršeno konkurentno. Na savršenom tržištu rada postoji veliki broj radnika koji traže posao kao i poslodavaca koji traže radnike, ali niti jedni od njih ne mogu diktirati najamnine. Rad je homogen, svi radnici su jednako vješti, produktivni i pokretljivi kao i informirani o promjenama na tržištu rada. Nesavršeno konkurentno tržište rada obilježeno je postojanjem monopola ponude odnosno potražnje rada (radnički sindikati i udruge poslodavaca).

[uredi] Teorija igara

Glavni članak: Teorija igara

Teorija igara je teorija koja analizira načine kako dva ili više igrača, među kojima postoji strateška interakcija trebaju voditi svoju poslovnu politiku. Nju je razvio John von Neumann u svom radu «The Theory of Games and Economic Behavior».

[uredi] Faze analize zasnovane na teoriji igara

• Identifikacija igrača – utvrđuje se broj igrača (minimalno 2) kao i identiteti igrača
• Definiranje različitih akcija i strategija koju će primjeniti igrači – svaki igrač mora odrediti svoje ciljeve uz pretpostavku da se suparnički igrač ponaša strategijski i u svom najboljem interesu.
• Popunjavanje matrice igrača

Primijeni li se strategija s najboljim ishodom, neovisno o protivničkoj strategiji, tada je riječ o dominantnoj strategiji. Primjenjuju li oba igrača dominantnu strategiju riječ je o dominantnoj ravnoteži. Često je najkorisnija Nashova ravnoteža tj. ona pri kojoj niti jedan igrač ne može poboljšati svoj rezultat pri danoj strategiji protivnika. Ova se vrsta ravnoteže katkada zove nesuradnička ili nekooperativna ravnoteža jer svaka strana bira svoju strategiju bez dogovora i međusobne suradnje. Suprotna njoj je suradnička ili kooperativna koja se javlja kada strane dogovaraju strategiju koja im daje najpovoljniji ishod. Od svih igara vjerovatno najpoznatija je zatvorenikova dilema u kojoj se dominantna ravnoteža ostvaruje pri suradničkoj strategiji. Suprotna njoj je igra zagađivanja gdje je altruistička strategija samouništavajuća pa nesuradničko ponašanje daje najpovoljniji rezultat.

[uredi] Teorija javnog izbora

Autori teorije javnog izbora su James Buchanan, dobitnik Nobelove nagrade 1986. godine i Gordon Tullock. Prema ovoj teoriji između donošenja tržišnih i političkih odluka postoji visok stupanj sličnosti. Uslijed toga isti interesi i načela vrijede kako na tržištu, tako i kod donošenja javnih odluka. Ono što pokreće donositelje odluka u ekonomiji i u politici je vlastiti interes. Interes potrošača u tržišnoj privredi je maksimalizacija korisnosti dok je interes proizvođača maksimalizacija profita. Interes političara je maksimalizacija šansi na izborima dok je interes glasača maksimalizacija njihovih interesa. Za razliku od tržišta, u politici su odluke kolektivne (nedjeljive i imaju samo jedan ishod)). Odluke mogu biti pozitivne, negativne i one koje preraspodjeljuju.

[uredi] Teorija granične produktivnosti

Teorija granične produktivnosti objašnjava kako potražnja za finalnim dobrima određuje potražnju za proizvodnim faktorima. Dakle, potražnja za proizvodnim faktorima je izvedena i međuovisna jer potražnja jednog inputa pretpostavlja potražnju drugog inputa.

Prema teoriji granične produktivnosti, potražnja za nekim proizvodnim inputom ovisit će o prihodu graničnog proizvoda tog inputa (MRP= Marginal Revenue Product) koji se definira kao dodatni prihod koji se ostvaruje zapošljavanjem dodatne jedinice tog inputa uz pretpostavku da su ostali inputi nepromijenjeni. Matematički se prihod graničnog proizvoda (MRP) definira kao umnožak graničnog prihoda koji se ostvaruje prodajom dodatne jedinice proizvoda (MR= Marginal Revenue) i graničnog proizvoda inputa (MP= Marginal Product)

MRP (i) = MR x MP (i)

U uvjetima savršene konkurencije kada je granični prihod jednak cijeni finalnog proizvoda (MR=P) gornja formula postaje

MRP(i) = P X MP (i)

Ukratko, potražnja za nekim proizvodnim inputom ovisit će o cijeni finalnog dobra i o graničnoj produktivnosti inputa. Poduzeće će koristiti neki input sve dok je prihod njegovog graničnog proizvoda veći od dodatnog troška tog inputa. U trenutku kad se izjednači prihod graničnog proizvoda nekog inputa i njegovi dodatni troškovi, poduzeće je postiglo točku maksimalizacije profita.

[uredi] Troškovi

Troškovi izražavaju novčanu vrijednost inputa korištenih u proizvodnom procesu tijekom vremena, a njihova visina ovisi o količini i cijeni korištenih inputa.

Tri su osnovne vrste troškova:

• ukupni troškovi predstavljaju najniže ukupne novčane izdatke potrebne da se proizvede određena količina proizvoda.

Ukupni troškovi (TC= Total Costs) jednaki su zbroju fiksnih (FC= Fixed Costs) i varijabilnih (VC = Variable Costs) troškova

• • Fiksni troškovi se ne mijenjaju s opsegom proizvodnje, a u njih najčešće ubrajamo amortizaciju, kamate na kredite, zakupnine i sl.
  • Varijabilni troškovi mijenjaju se tj. rastu s opsegom proizvodnje, a najčešće su to troškovi radne snage, sirovina i energije
• granični troškovi (MC= Marginal Costs) pokazuju porast ukupnih troškova nastalih proizvodnjom dodatne jedinice proizvoda. Izračunavaju se stavljanjem u odnos promjene ukupnih troškova i promjene ukupnog outputa. Granični troškovi ovise samo o varijabilnim troškovima. U prvoj fazi granični troškovi imaju tendenciju pada, a kada dosegnu minimum nastavljaju rasti, pa stoga njihova krivulja ima oblik slova U. Porast graničnih troškova posljedica je djelovanja zakona opadajućih prinosa.
• prosječni troškovi (AC= Average Costs) još se nazivaju i jediničnim troškovima, a izračunavaju se dijeljenjem ukupnih troškova s brojem proizvedenih jedinica outputa AC= TC/Q . Prosječni troškovi jednaki su zbroju prosječnih fiksnih troškova (AFC) i prosječnih varijabilnih troškova (AVC). Grafički se prosječni troškovi prikazuju krivuljom u obliku slova U jer, kao i granični troškovi, imaju zonu regresije i progresije.

[uredi] Odnos graničnog i prosječnog troška

Krivulje prosječnog i graničnog troška sijeku se u minimumu prosječnog troška. Granični troškovi dosižu svoj minimum prije prosječnih troškova, i u svojoj uzlaznoj fazi sijeku prosječne troškove u njihovom minimumu. Iz ovoga proizlazi da troškovi po jedinici proizvoda opadaju tako dugo dok su viši od graničnih, a nakon što se izjednače s graničnima, postaju niži od njih i počinju rasti. Nakon što prosječni troškovi dosegnu svoj minimum, trošak svake dodatne jedinice proizvoda postaje viši od prosječnog troška te jedinice.

Graf prosječnih i graničnih troškova

[uredi] Oporezivanje

Porezna politika temelji se na slijedećim načelima:

• načelo koristi prema kojem bi se porez trebao razrezati na pojedince razmjerno njihovom korištenju javnih dobara
• načelo platežne sposobnosti koje kaže da iznos poreza koji porezni obveznici plaćaju mora biti razmjeran njihovim platežnim mogućnostima
• načelo pravednosti
  • načelo vodoravne pravednosti prema kojem svi oni koji su jednaki trebaju biti jednako oporezovani
  • načelo okomite pravednosti prema kojem ljudi s različitom visinom dohotka trebaju biti nejednako oporezovani