Janus Pannonius

Izvor: Wikipedija

Janus Pannonius (29. kolovoza 1434. - Medvedgrad kraj Zagreba, 27. ožujka 1472.), hrvatski humanist, latinski pjesnik, diplomat, biskup Pečuha (mađ. Pécs, lat. Quinqueecclesiae).

Ostala imena i pseudonimi: Jan Panonac, Janus Vitez Pannonius, Jan Panonije, Ivan Česmički).

Otac mu je umro 1440. godine, kad je imao samo šest godina. Nakon očeve smrti se za njegov odgoj brinuo rođak Ivan Vitez od Sredne (1405-1472.). Iako postoje razna rješenja, dosadašnja istraživanja nisu uspjela ponuditi prihvatljivo rješenje o naravi njihove rodbinske veze. Najčešće se u historiografiji koristi podatkom da je Ivan (Vitez) od Sredne bio Panonijev ujak, no to nije potpuno pouzdano. Postoji i razmišljanje o tome da je Ivan od Sredne prezime Vitez posudio od obitelji kojoj se priključio rodbinskim vezama.

Ivan Vitez od Sredne Jana Panonija kao trinaestgodišnjaka uputio je na školovanje u Italiju. Panonije je studirao najprije u Ferrari, kod Guarina Guarinija (Guarino Veronese, Guarinus Veronensis, 1374--1460). Panonije je učio klasične jezike --- latinski i grčki --- i književnost na tim jezicima. Potom je četiri godine studirao u Padovi, postigavši doktorat kanonskog (crkvenog) prava. Za jedanaest godina provedenih u Italiji proslavio se kao pjesnik i došao u vezu s uglednim talijanskim humanistima (Galeotto Marzio, Lodovico Carbone, Giorgio Valagussa, Roberto degli Orsi).

Nakon studija vratio se u Ugarsku i vršio razne visoke dužnosti u katoličkoj crkvi. Bio je kanonikom varadinske crkve, a 1459., s nepunih 26 godina, postao je biskup Pečuha (Pécs, danas u Mađarskoj). U svojoj je biskupiji malo boravio, već se po želji kralja Matijaša Korvina priključio nizu uglednih dvorjanika u Budimu.

Godine 1465. Jan je Panonije po želji kralja vodio poslanstvo u Rim, na poklonstvo papi Pavlu II.; a ujedno su od Pape tražili pomoć u ratu s Osmanlijama. Na talijanskom prostoru Panonije je obnovio stare veze i nabavio niz važnih latinskih i grčkih tekstova te time dobio nov poticaj za gajenje humanističkih znanosti. Godine 1469. i 1470. Panoniju je povjerena dužnost bana "cijele Slavonije" koju je vršio zajedno sa Ivanom Thuzom, ali su obojica uskoro smijenjeni.

U hrvatskom i ugarskom plemstvu su se javljali znakovi nezadovoljstva protiv kralja koji je težio za neograničenom vladavinom. Jan Panonije i Ivan Vitez od Sredne su se uključili u taj pokret koji je za cilj imao na ugarsko prijestolje dovesti za kralja Kazimira, sina poljskog kralja. Urota nije uspjela. Jan Panonije se sklonio kod zagrebačkog biskupa Osvalda Thuza na Medvedgrad, gdje je umro 27. ožujka 1472. Pokopan je u samostanskoj crkvi u Remetama, no tijelo mu je kasnije preneseno u pečušku katedralu.

Panonijev književni rad, čitav na latinskom, obuhvaća dulje pjesme u heksametru (Poemata ili Heroica), elegije (Elegiae) u elegijskom distihu, epigrame (Epigrammata, više od 400) u raznovrsnim metrima rimske književnosti, prozne prijevode s grčkog, govore, pisma.

Njegove pjesme je pronašao Stjepan Brodarić studirajući u Padovi, prepisao ih i uzaludno pokušao tiskati.

O podrijetlu Jana Panonija postoje razne pretpostavke. Nije sporno jedino da je bio podrijetlom iz srednjovjekovne Slavonije. U najnovije vrijeme je, ne isključujući druge mogućnosti, iznesena pretpostavku da je on vjerojatno bio podrijetlom iz Komarnice (danas Novigrad Podravski kod Koprivnice, Koprivničko-križevačka županija).

[uredi] Literatura (izbor)

Birnbaum, Marianna D., Janus Pannonius - poet and politician; Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1981. (Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Razreda za filologiju ; knj. 56)

Hrvatski humanizam ; Janus Pannonius, Dani Hvarskog kazališta 16, Split 1990.

Hrvoje Petrić, "[Was Janus Pannonius (1434-1472) actually born in Komarnica, Podravina?]", Podravina : časopis za multidisciplinarna istraživanja = scientific multidisciplinary research journal. - 1 (2002), 1 ; str. 75-82.

Darko Novaković, "Jan Panonije kao prevodilac s grčkoga : filologija u službi politike", Latina et Graeca, N.s. (2004), 5 ; str. 13-27.

[uredi] Vanjske poveznice

Izbor iz djela: latinski tekst s mađarskim prijevodom (latinski je označen brojevima; izdano u okviru digitalne verzije Régi magyar irodalmi szöveggyűjtemény I, Balassi Kiadó, 1998).