Lavov

Из пројекта Википедија

Lavov (ukrajinski Львів, ruski Львов, poljski Lwów, latinski Leopolis, nemački Lemberg) — grad u Ukrajini, u pokrajini Galiciji, više od 850 000 žitelja. Svakodnevno na posao i školovanje u grad stiže još dodatnih 200 000 ljudi.

Grad leži na reci Poltvi, na oko 80 km od poljske granice. Administrativno je središte Lavovske oblasti. Prvi pisani spomen datira iz 1256. godine. Utemeljio ga je Danilo Galicijski koji ga je nazvao u čast svog sina Lava Daniloviča.

Veliki grb Lavova
Geslo: Semper fidelis
Gradska vlast	Lavovsko gradsko veće (Львівська міська рада)
Gradonačelnik	Andrij Sadovyj
Površina	171,01 км²
Broj stanovnika	> 850 000
Utemeljen	13. stoljeće, prvi pisani spomen — 1256 р., Magdeburško pravo — 1353 g.
Telefonski pozivni broj	+ 380 32
Geografske koordinate širina dužina	49°50′Sj. 24°00′I.

---

Шаблон:Tab-predl Lavov zauzima prvo mesto u Ukrajini po broju kulturno-istorijskih spomenika. Svojom lepotom, spomenicima i širokom lepezom stilova gradnje ne ističe se samo među ukrajinskim gradovima, već i među gradovima Centralne i Istočne Evrope. Istorijsko jezgro grada se od 1998. nalazi na UNESCOvom popisu svetske kulturne baštine. U najstrožem centru grada veliki je broj spomenika kulture koji su iz razdoblja od 16. do 17. veka.

Садржај 1 Geografski položaj 2 Klima 3 Rana istorija 4 Utemeljenje grada 5 Poljsko – litvanska unija 6 Pad unije 7 20. vek 8 Poljsko – ukrajinski konflikt 9 Interbellum 10 Drugi svetski rat

[уреди] Geografski položaj

Lavov je smešten na čvorištu Lavovske visoravni, brdovitog Roztočja i nisko položenog Pobužja, na osamdesetak kilometara od granice s Poljskom. Grad leži na brežuljcima, prosečna nadmorska visina iznosi 289 m, dok je brdo Vysokyj Zamok (Visoki Zamak) najviša visinska točka Lavova sa svojih 409 m nadmorske visine.

[уреди] Klima

Lavovska je klima umereno kontinentalna. Prosečna /siječanjska/ temperatura iznosi −4°C (26.6°F) dok ona u /lipnju/ +18°C (64.9°F). Godišnja količina padavina iznosi oko 66 mm, s primetnim smanjenjem padavina u letnjim mesecima. Oblačnost je prisutna 66% dana godišnje.

Po meteorološkim praćenjima najviša je temperatura ikada zabeležena u Lavovu iznosila (+37°C) u /rujnu/ 1921. g. dok je najnižih (−35,8°C) izmereno u /veljači/ 1929. godine.

[уреди] Rana istorija

Prema nedavnim arheološkim istraživanjima, na mestu današnjeg Lavova postojala su naselja koja se javljaju u 5. veku naše ere. U to su vreme ta područja pripadala Velikoj Moraviji. Kasnije će na ta područja pretendirati dve velike države: Poljska (za vreme vladavine Mieszka I) i Kijevska Rus. Pretpostavlja se da je Mieszko I vladao tim područjem od 960. do 980. godine. Prema Nestorovim kronikama, 981. g. te zemlje osvaja Volodimir Veliki. Međutim, grad će, kakvog ga danas znamo, osnovati Danilo Galicijski u 13. stoljeću, a ime duguje njegovu sinu Lavu. Prema nekim drugim izvorima, grad je osnovao upravo Lav Danilovič, sin Danila Galicijskog.

[уреди] Utemeljenje grada

Prvi pisani spomen o Lavovu datira iz 1256. godine. Zahvaljujući svom povoljnom geografskom položaju na raskrsnici trgovačkih putova iz crnomorskih luka i Kijeva, Istočne i Zapadne Europe, Bizanta i baltičkih luka, Lavov se brzo razvija i postaje važno središte, i već se 1272. godine ovde seli prestonica Galicijsko-volinjske kneževine. 1349. g. poljski kralj Kazimir III. Veliki osvaja Lavov i kroz sedam godina (1356.) uvodi Magdeburško pravo. To daje silni podsticaj razvitku grada, a posebno se ističe jermenska zajednica koja 1363. g. utemeljuje Jermensku crkvu. U razdoblju od 1370. do 1387. g. Lavov se nalazi u sastavu Mađarske. 1387. g. Lavov i okolica se pripajaju poljskoj kruni i kraljici Jadwigi. Kasnije će se neki od poljskih kraljeva krunisati upravo u Lavovu.

[уреди] Poljsko – litvanska unija

U sastavu Poljske (a kasnije i Poljsko-litvanske unije) Lavov je središte Ruskog vojvodstva koje je bilo sačinjeno od 5 regija: Holm, Sanok, Galič, i Peremišalj. Grad je dobio pravo na vlastita spremišta što je rezultiralo znatnim povećanjem dobiti od robe koja se prevozila od Baltika do Crnog mora. Tokom narednih vekova stanovništvo će se brzo povećavati, u grad će pristizati ljudi različitih narodnosti i vera i Lavov će postati važno središte kulture, nauke i trgovine. Nakon što je izgrađen sistem odbrambenih zidina, grad je postao jedan od najbolje utvrđenih gradova koji je štitio zemlju s jugoistoka. U gradu su se tada istovremeno nalazile čak tri nadbiskupije: rimokatolička, grkokatolička i jermensko – katolička. Ovde je pristizalo mnoštvo doseljenika iz raznih zemalja. Bilo je tu Nemaca, Jevreja, Italijana, Engleza, Škota i mnogih drugih. Od 16. st. religijsku sliku grada nadopunjuju još i protestanti. U prvoj polovini 17. veka grad je imao približno 25—30 hiljada stanovnika. Već je tada postojalo oko 30 obrtničkih organizacija koje su okupljale preko sto različitih struka. 1618. godine Lavov se spominje u delu «Istaknuti gradovi sveta» nemačkih istoričara G. Brauna, G. Gogembergera, S. Novellana.

[уреди] Pad unije

U 17. se veku Lavov u nekoliko navrata uspešno branio od opsada. Stalne borbe s osvajačima dale su gradu geslo Semper fidelis («Uvijek veran»). 1649. godine grad su opkolili ukrajinski kozaci na čelu s Bogdanom Hmeljnickim. Uništivši i opljačkavši utvrdu, napuštaju grad. 1655. g. švedska vojska prodire u Poljsku, osvaja veliki deo njene teritorije i opseda Lavov. Međutim bili su primorani prekinuti opsadu grada. Već naredne godine Lavov će okružiti vojska transilvanijskog vojvode Georgija I. Rákóczya, no ni on neće uspeti da osvoj grad. 1672.g. vojska Osmanskog carstva pod vodstvom Mehmeda IV. ponovo opkoljuje Lavov, no rat će se završiti pre nego što Osmanlije zauzmu grad. 1675.g. grad su napadali i Turci i Tatari, ali ih je poljski kralj Jan III. Sobjeski pobedio u bitci /24. kolovoza/, u bitci koja se od tada i naziva bitka za Lavov.

1704.g. za vreme Velikog severnog rata, po prvi put u svojoj istoriji grad je osvojila i opljačkala švedska vojska na čelu s kraljem Karlom XII. 1707. g. u Lavov je doputovao ruski car Petar I. Prema legendi, careva je kočija zapela u blatu na starom nepopločenom trgu Rynku. Posle tog događaja, po nalogu samog cara, celi trg je bio popločen. 1772. godine, nakon Prve podele Poljske, Lavov je sada pod imenom Lemberg sedište austrijske provincije Galicije.

Službeni jezik postao je nemački i većinu radnih mesta u gradskoj administraciji zauzeli su Austrijanci i Česi. Međutim, grad je i nadalje bio važno središte poljske i ukrajinske kulture. Na samom početku, austrijska vlast je bila dosta liberalna. Car Josip II. ponovo je otvorio univerzitet 1784. godine, a predavanja su se odvijala na latinskom, nemačkom, poljskom, a od 1786. i na ukrajinskom jeziku. Wojciech Bogusławski otvorio je prvo javno pozorište 1794. godine a Józef Maksymilian Ossolinski osnovao je 1817. Ossolineum, naučni institut. No, već početkom 19. veka austrijske vlasti počinju da vrše germanizaciju. Univerzitet je ponovo zatvoren 1805., da bi se otvorio 1817 . g. ali ovaj put kao čisto germanska obrazovna institucija. I većina drugih javnih i kulturnih organizacija bila je zabranjena.

Kruti zakoni koje je nametala Habsburška dinastija dovela je do izbijanja opšteeg nezadovoljstva 1848. Caru je bila poslata peticija s molbom da se gradu vrati samouprava, obrazovanje na poljskom i ukrajinskom jeziku, s time da i poljski dobije status službenog jezika. Većina navedenih zahteva će se i ostvariti u narednih dvadesetak godina. Od 1861. u Lavovu je ponovno otvoren Galicijski parlament (Sejm Krajowy),a od 1867. g. Galiciji je data široka autonomija, kako na kulturnom tako i na privrednom planu. Univerzitetu je dopušteno da sprovodi nastavu na poljskom jeziku. Kako je Galicija postala jedini deo bivše Poljske koja je imala kakvu-takvu kulturnu i političku slobodu, Lavov je postao središte poljske kulture i političkog života. Uz navedeno, grad je bio važan i za ukrajinski domoljubni pokret i ukrajinski kulturni život jer u to su vreme središnja i istočna Ukrajina bile pod vlašću carske Rusije, koja je u potpunosti sprečavala bilo kakve oblike delovanja na ukrajinskom jeziku. Gradu je takođe bilo dato pravo na vlastitog predstavnika u bečkom parlamentu što je u Lavov privlačilo mnoge značajne kulturne i političke delatnike. Grad je postao mesto na kom su se susretale ukrajinska, poljska, jevrejska i austrijska kultura.

[уреди] 20. vek

Tokom Prvog svetskog rata grad je zauzela ruska vojska u /rujnu/ 1914. , no već sledeće godine u /lipnju/, grad su ponovo preuzele snage Austro-Ugarske. Padom Habsburške monarhije, na samom kraju rata, lokalno je ukrajinsko stanovništvo proglasilo Lavov glavnim gradom Zapadnoukrajinske republike, /1. studenog/ 1918. godine.

[уреди] Poljsko – ukrajinski konflikt

Povlačenjem Austrijanaca, dogovoreno je da se vlast preda Ukrajincima. Međutim, već istog dana poljsko stanovništvo Lavova podiglo je oružani ustanak i uskoro preuzelo kontrolu u središtu grada; ne mogavši slomiti otpor Poljaka, Ukrajinci su opkolili grad. Rešenje nastale situacije dogovorili su saveznici na sastanku u Parizu, gde je odlučeno da se grad preda Poljacima, a da će se konačna njegova budućnost rešiti posleratnim dogovorom ili referendumom. Poljaci su već 19. /studenog/ u celosti kontrolirali grad. Međutim, borbe su se u okolnim krajevima, uz kratke prekide vatre, nastavile voditi do kraja /srpnja/ 1919.

Narednih meseci ostatak Galicije pod vlašću Zapadnoukrajinske Narodne Republike, osvojili su ili Poljaci koji su nadirali sa zapada, ili snage Crvene Armije s istoka. Tada je usledio dogovor Semena Petljure koji je bio na čelu Zapadnoukrajinske Narodne Republike s Poljacima, gdje je dogovoren vojni savez između Poljaka i Ukrajinaca. Poljskoj je priznato pravo na Lavov i granicu na rijeci Zbruč u zamenu za poljsku pomoć u borbama protiv boljševika

[уреди] Interbellum

Za vreme Sovjetsko–poljskog rata 1920. godine, grad su napadale snage Crvene Armije pod vodjstvom komandanta Aleksandra Jegorova. Polovinom /lipnja/ te iste godine, konjica Semjona Budjonoga trudila se da osvoji grad sa severoistoka. Istovremeno, grad se pripremao za odbranu. Građani su oformili i u potpunosti opremili tri odreda pešadije i dva odreda konjice i izgradili odbrambene linije. Grad su branile tri poljske divizije i jedan pomoćni ukrajinski odred pešadije. Posle teških borbi koje su se vodile oko mesec dana, 16. kolovoza, Crvena Armija je prešla reku Istočni Bug i ojačana osmom divizijom, tzv. Crvenim Kozacima, počela napad na grad. Boj se odvijao s velikim brojem žrtava i na jednoj i na drugoj strani. Nakon tri dana neprestanog napada na grad, sovjetske snage su odustale i prekinule napad. Za junačku obranu, grad je bio nagrađen medaljom Virtuti Militari — «za hrabrost», najvećim poljskim vojnim odličjem. Ta medalja je naslikana na poljskom grbu grada. Mirom u Rigi, grad je i nadalje ostao u sastavu Poljske kao glavni grad Lavovskog Vojvodstva, postavši jednim od glavnih poljskih kulturnih i znanstvenih središta.

[уреди] Drugi svetski rat

Vojska nacističke Nemačke napala je Poljsku 1. /rujna/ 1939.g. Već 12. /rujna/ Nemci su bili u predgrađu Lavova i započeli s opsadom grada. U međuvremenu brojne su se poljske trupe iz središnje Poljske pokušavale probiti do grada kako bi organizirale obranu. Nedelju dana kasnije, poljska će vojska pod komandom Władysława Langnera izvršiti protivnapad, no on neće uspeti. Sukladno sporazumu Ribbentrop–Molotov, nemačke će snage zameniti sovjetske u opsadi Lavova, a već 23. /rujna/ Langner će objaviti kapitulaciju i predati grad sovjetskim snagama na čijem je čelu bio maršal Timošenko.

Broj stanovnika Lavova 1939. dosezao je oko 340 000, od toga više od 100 000 građana sačinjavali su Židovi. Još više od 35 000 židovskih izbeglica slilo se u grad iz okupiranih delova Poljske. Hitler i Staljin su podelili Poljsku a podmetnutim plebiscitom sovjetski deo Poljske, uključujući Lavov, bio je pripojen Ukrajinskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici. Sovjeti su odmah počeli provoditi politiku depolonizacije. U razdoblju od /siječnja/ do /lipnja/ 1940., mnoštvo Poljaka i Židova je bilo deportirano na daleki istok Sovjetskog Saveza, dio je bio zarobljen a dio prisilno nastanjen. Nakon što je Hitler prekršio dogovor Ribbentrop – Molotov, sovjetske su snage bile prisiljene uzmaknuti pred naletima Nijemaca koji će od 1941. - 1944. držati vlast u gradu.

Već od samog početka nemačke okupacije, sudbina njegovih građana postala je tragična. Jevrejsko stanovništvo bilo je primorano da živi u novonastalom getu, a iz njega ih je većina završila u nekom od nemačkih koncentracijskih logora. Lavovski geto se smatra trećim po veličini iza Varšave i Łodźa. Uz Židove, i poljskom dijelu stanovništva bili su nametani kruti zakoni, što je rezultiralo masovnim pogubljivanjem stanovništva, kako u gradu tako i u logoru Janów. Među prvima koji su stradali našli su se profesori lavovskog sveučilišta i ostatak poljske inteligencije.

Kako su se snage Crvene Armije približavale gradu, 23. /srpnja./ 1944. u Lavovu je podignut oružani ustanak na čelu s Armijom Krajovom i Władysławom Filipkowskim (poljski pokret otpora) koja je nakon četiri dana zauzela grad. Nakon toga civilno i vojno rukovodstvo grada bilo je pozvano na susret sa zapovednicima Crvene Armije. Svi su bili uhićeni od strane NKVD-a. Ostatak vojnih snaga koje su bile pod zapovedništvom pukovnika Filipkowskog ili su bili prisiljeni preći u redove sovjetske vojske ili su bili poslani u Gulag ili su nastavili s delovanjem u pozadini. Kada je Crvena Armija ušla u grad u njemu je ostalo manje od 300 Jevreja koji su se skrivali u gradskoj kanalizaciji. 1944. Lavov ponovno ulazi u sastav Sovjetske Ukrajine, ali čak i kroz razdoblje sovjetske vladavine grad je u velikoj meri uspio sačuvati svoj nacionalni identitet. Krajem osamdesetih godina Lavov će odigrati ključnu ulogu u borbi za samostalnost i demokratiju Ukrajine. 24. kolovoza 1991. ukrajinski parlament donosi Deklaraciju o nezavisnosti. To je početak nove epohe u istoriji Ukrajine a samim time i početak nove epohe za grad Lavov.