Moskovski metro
Izvor: Wikipedija
Moskovski metro (ruski: Московский метрополитен имени В.И. Ленина - Moskovski metro imena V.I. Lenjina) je podzemna željeznica sa najvećim brojem prevezenih putnika na svijetu. Poznat je po iznimno ukrašenim stanicama napravljenim u bogatom socrealističkom stilu.
Sadržaj |
[uredi] Opis metroa
Moskovski metro ukupno ima 275,6 km pruge, 12 linija i 170 stanica. Prosječnim radnim danom u metrou se preveze 8-9 milijuna putnika. Linije imaju tri oblika identifikacije - prema boji, broju i imenu. Obavještenja u vlakovima linije navode po imenu dok se u uobičajenom govoru nazivaju po boji (osim pojedinih linija koje se razlikuju samo po nijansi). Većina linija prolazi zračno kroz centar grada osim Koljcevaje 5 (Kružne) koja ima oblik prstena dužine 20 km koji povezuje sve ostale linije. Na kružnoj liniji putnici mogu razaznati pravac prema glasu spikera - muški u pravcu kazaljke na satu a ženski u obrnutom. Na zračnim linijama muški glas najavljuje stanice ka centru a ženski ka stanicama izvan centra. Sustav je skoro u potpunosti izgrađen pod zemljom, mada pojedine linije (1, 2, 4) prelaze rijeku preko mosta. Izuzetak je Filjovskaja 4 koja ima 7 nadzemnih stanica.
Moskovski metro radi od 5:35 ujutro do 1:04 noću (vrijeme varira od stanice do stanice). Za vrijeme gužve, vlakovi idu u intervalima od oko 90 sekundi na većini linija. Tokom dana intervali su 2-3.5 minuta,a noću 6-10 minuta. Zbog tako frekventnog prometa, ne postoji službeni red vožnje.
Karte imaju određen broj korištenja, a jednom poništene vrijede sve do izlaska iz metro stanice, nezavisno od vremena i dužine putovanja, kao i broja presijedanja. Mogu se nabaviti mjesečne i godišnje karte.
[uredi] Povijest
Prva linija otvorena je 15. svibnja 1935. prema planovima Lazara Kaganoviča, između Sokoljnika i Parka Kulture sa granom prema Smoljenskoj koja je dostigla Kijevsku u travnju 1937. prelazeći rijeku Moskvu preko mosta. Konstrukcija prvih stanica je bila bazirana na drugim podzemnim sustavima, sa rijetkim konstruktivnim inovacijama. Kijevskaja stanica je bila prva koja je imala nacionalne motive.
Dodatne dvije linije izgrađene su do početka Drugog svetskog rata. U ožujku 1938. Arbatska linija je produžena do Kurske stanice (danas je to Arbatsko-Pakrovska - tamno plava linija). U rujnu 1938. Gorkovsko-Zamoskvoreckaja linija je otvorena između Sokola i Teatraljne. Dizajn stanica je pratio popularni art-decco stil, ali kroz socijalističke vizije. Također, došlo je do tehničkih unapređenja – počelo se sa gradnjom na dubokim nivoima. Stanica Majakovskaja je izgrađena u ovo vrijeme.
Četvrta faza izgradnje odložena je zbog početka Drugog svjetskog rata. Dvije dionice su postale operativne - Tetraljnaja-Avtozavodskaja (3 stanice) i Kurskaja-Izmajlovski Park (4 stanice). Ipak, izgrađena je linija koja je prelazila rijeku Moskvu, ovaj put tunelom, a socijalističke motive na stanicama su zamijenili ratni motivi.
Nakon rata počinje izgradnja četvrte faze koja je uključivala Kružnu liniju i duboku dionicu Arbatsko-Parkovske linije od Trga Revolucije do Kievskaje, i površinsku dionicu do Prvomajskaje rane 1950. Vrhunac dizajna i dekoracije su evidentni na ovim stanicama.
Kružna linija je prvo planirana ispod Baštenskog Prstena (Sadovoje Koljco), kružnog bulevara koji se nalazi na granici Moskve 16. stoljeća. Prvi dio linije između Parka Kulture i Kurske (1950.) nalazi se ispod ovog bulevara. Međutim kasniji planovi su izmjenjeni tako da sjeverni dijelovi linije idu na oko 1-1,5 km od prstena, čime je obuhvaćeno 7 od 9 željezničkih terminala. Slijedeći dio Koltsevaja linije otvoren je 1952. godine (Kurskaja - Beloruskaja). Kružna linija je završena 1954. godine.
Prema urbanoj legendi ideja o kružnoj liniji došla je prilikom predstavljanja ideje o metrou Staljinu. Nakon što su ga projektanti upitali da li je zadovoljan planom on je na sredinu mape stavio šalicu kave i otišao. Na tom mjestu ostala je mrlja u obliku šalice. Oni su u tom trenutku to shvatili kao znak od genija i prionuli na izgradnju kružne linije. Ova priča se naravno može pripisati Staljinovom kultu ličnosti, no ipak kružna linija je na svim kartama metroa obojena smeđom bojom.
Razlog za izgradnju duboke dionice Arbatske linije bio je početak Hladnog rata. Stanice su veoma duboke i planirane su kao sklonište u slučaju atomskog napada. Nakon završetka izgradnje 1953. stare linije su bile zatvorene a potom 1958. ponovo otvorene kao dio nove linije - Filjovske. U daljnjem razvoju metroa izraz "faza" više nije korišten iako se period izgradnje između 1957. i 1958. ponekad naziva petom fazom.
Tokom kasnih pedesetih, arhitektonska ekstravagancija novih metro stanica značajno opada i dekoracije na nekim stanicama (Aleksevskaja)su primjetno pojednostavljene u odnosu na originalne planove. To je rađeno po naređenjima Nikite Hruščova, koji je favorizirao svedene dekoratvne motive. Razvijen je tipski plan, koji je ubrzo postao poznat pod nazivom „Sorokonožka“. Primjenjen je na sve nove stanice, tako da izgledaju gotovo identično - razlikuju se jedino po boji mermera i keramičkih pločica. Tek sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća ekstravaganca se povratila i originalnost je ponovo postala popularna.
Do 1955. godine moskovski metro je nosio ime Lazara Kaganoviča. Jednog od Staljinovih bliskih suradnika i ključnoj osobi za izvođenje radova. Kasnije je preimenovana u V. I. Lenjinove Moskovske željeznice.
[uredi] Zanimljivosti
Moskovski metro ima široku prugu, 1524 mm, kao i regularne pruge ruske željeznice. Prosiječna razdaljina između stanica je čak 1,8 km. Najkraća je 585 m između stanice Aleksandrovski Sad i stanice Arbatskaja a najduža je 3,5 km. Velika razdaljina ima utjecaj i na visoku prosječnu brzinu od 42 km/h.
Od 70-ih, platforme su građene u dužini od 155 m za osmokolne vlakove. Vlakovi na linijama 2,6 i 7 sastoje se od 8, na linijama 1,3,8,9,10 od 7 a na linijama 4,5 i 11 od 6 vagona. Svi vagoni (od najstarijih iz E serije do novih iz serije 81) dugački su 20 metara sa četvoro vrata na svakoj strani. Ovi vlakovi su identični onima koji se koriste i u ostalim podzemnim željeznicama bivšeg SSSR-a i u Budimpešti i Pragu.
Moskovski metro trenutno sadrži 171 stanicu, od kojih je 70 na dubokoj razini, a 87 su pliće. Od dubokih, 53 imaju pilone, 16 stubove, a jedna je nadsvođena jedinstvenim lukom (lenjingradska tehnologija). Od plićih stanica, 65 su sa pilonima (veći dio njih neslavni „sorokonožka“ dizajn), 19 sa jednim lukom (krakovska tehnologija). Postoji još 10 površinskih stanica i 4 iznad zemlje. Stanica Vorobjovi Gori se nalazi na mostu. Postoje još 3 metro-mosta.
[uredi] Linije
| # | Ime | Otvorena | Dužina | Stanice |
|---|---|---|---|---|
| 1 | Sokolničeskaja (ruski Соко́льническая) | 1935 | 26.2 km | 19 |
| 2 | Zamoskvoreckaja (ruski Замоскворе́цкая) | 1938 | 36.9 km | 20 |
| 3 | Arbatsko-Pokrovskaja (ruski Арба́тско-Покро́вская) | 1938 | 22.6 km | 13 |
| 4 | Filjovskaja (ruski Филёвская) | 1958* | 18.5 km | 14 |
| 5 | Kolcevaja (ruski Кольцева́я) | 1950 | 19.4 km | 12 |
| 6 | Kalužsko-Rižskaja (ruski Калу́жско-Ри́жская) | 1958 | 37.6 km | 24 |
| 7 | Tagansko-Krasnopresnjenskaja (ruski Тага́нско-Краснопре́сненская) | 1966 | 35.9 km | 19 |
| 8 | Kalininskaja (ruski Кали́нинская) | 1979 | 13.1 km | 7 |
| 9 | Serpuhovsko-Timirjazevskaja (ruski Серпухо́вско-Тимиря́зевская) | 1983 | 41.5 km | 25 |
| 10 | Ljublinskaja (ruski Лю́блинская) | 1995 | 17.6 km | 10 |
| 11 | Kahovskaja (ruski Кахо́вская) | 1995 | 3.4 km | 3 |
| L1 | Butovskaja (ruski Бутовская) | 2003 | 5.5 km | 5 |
| Ukupno: | 278.3 km | 171 |
Planira se proširivanje sustava dodatnim linijama lakog metroa poput Butovske linije. Slijedeća linija koja će biti otvorena je Solncevskaja.
U Moskvi također postoji i jedna linija Monoraila. Trenutno je u test-fazi i prometuje samo 12 puta dnevno. Karte koštaju 4 puta više nego obične metro karte.
[uredi] Nedavni događaji
U vlaku na drugoj liniji metroa 6. veljače 2004. eksplodirala je bomba pritom ubivši 42 i ranivši 250 ljudi. Odmah su okrivljeni čečenski separatisti. Istraga je dovela do stanovnika Karačaj-Čerkesian oblasti, radikalnog separatista, koji je izvršio samoubojstvo.
[uredi] Poveznice
- Metro
- Moskva
[uredi] Vanjske poveznice
- [1] Informacije, povijest, karte, umjetnost (na ruskom)
- Fotografije moskovskog metroa
