Italo disco

Izvor: Wikipedija

Italo disco je glazbeni pravac započet kasnih 1970-ih.

Priča se proteže sve do kasnih 1970-ih kada je došlo do "zasićenja" svjetske disco scene i kada je, ekonomski uvjetovanim prilikama, došlo do "potrebe" veće produkcije unutar same Italije (Europe). Lira je bila vrlo slaba spram američkog dolara što je značilo da su uvozne američke ploče bile preskupe. Talijansko tržište preplavile su domaće produkcije domaćih producenata i izvođača.

Još jedan bitan događaj vezan uz sami "boom" Italo Disco-a je i pokret koji se odvijao u Americi početkom 1980-ih - "Disco Sucks" kampanja. Spaljivanje disco ploča, uništavanje svega što je vezano uz disco, srećom, nije zahvatilo i Europu.

Discomagic, Il Lombardoni, Il Discotto i mnoga druga izdavačka imena su, doslovno, pregazila tada preskupe američke ploče po dućanima diljem Italije.

Pojam "Italo Disco" utjelovio je Bernhard Mikulski, osnivač ZYXa, izbacivši na tržište kompilacije "The Best of Italo Disco" s raznim izvođačima i producentima iz Italije, ali i raznim producentima i izvođačima iz raznih drugih zemalja: Njemačka, Španjolska, Nizozemska,... Tu je nastao rascijep jer ljudi ne razlikuju "pravi, čisti" Italo od njemačkog, španjolskog i drugih Disco-a slične ili gotovo na uho iste produkcije.

"Italo Disco" je glazbeni stil striktno vezan uz produkciju nastalu u Italiji ranih '80ih godina. Smatra se da je Italo Disco era najsnažnija bila od 1980. godine pa sve do 1988. godin,e kada je Italo produkcija polako počela seliti prema Japanu i japanskom i nizozemskom tržištu.

Glavna karakteristika Italo Disco-a su synthesizeri te izrazito loše otpjevani tekstovi na engleskom jeziku što i daje određenu draž pjesmama. Najbitnija stvar su ipak lako pamtljive glazbene podloge odnosno kako ih u svijetu zovu - "catchy melodies".

Najpoznatiji izvođači su bili (ili još uvijek jesu):