Felix von Weingartner
Izvor: Wikipedija
Felix von Weingartner, pl. Münzberg (Zadar, 2. lipnja 1863. - Winterthur, 7. svibnja 1942.), austrijski dirigent, neoromantičarski skladatelj, pijanist i književnik.
Weingartner je studirao u Grazu, Leipzigu i naposlijetku u Weimaru kod Franza Liszta. Bio je također i učenik Carla Reineckea. Weingartner je prvenstveno poznat kao dirigent i kulturolog, no za života je bio i skladatelj i književnik.
Nakon što je glazbenim pozornicama ravnao već u Mannheimu i Berlinu, 1908. godine je naslijedio Gustava Mahlera i tri godine ravnao bečkom Dvorskom operom. Od 1908.-1927. Weingartner je vodio koncerte Bečke filharmonije, a istovremeno je od 1919.-1924. bio i ravnatelj bečke Narodne opere (Volksoper). Godine 1927. otišao je u Švicarsku. Od 1935.-1936. bio je ravnatelj bečke Državne opere (Staatsoper). Nadalje je djelovao u Hamburgu, Bostonu, Münchenu i Baselu.
Iako je Felix von Weingartner bio i skladatelj širokog opusa (skladao je opere, simfonije, pjesme, instrumentalnu komornu glazbu), njegova se djela danas rijetko izvode. Kao dirigent je nadahnuo mnoge generacije glazbenika svojom jasnom i skladnom tehnikom.
[uredi] Izvori
- W. Jacob:Felix von Weingartner. Ein Brevier. Wiesbaden 1933.
