Ivana Brlić Mažuranić
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ivana Brlić Mažuranić rođena je 1874. godine u Ogulinu u poznatoj porodici Mažuranića, koja je hrvatskoj kulturi dala niz znamenitih ličnosti. Njen djed Ivan Mažuranić napisao je poznati ep Smrt Smail age Čengića. Otac joj je bio poznati književnik i historičar. Iz ove porodice potekli su još Matija pisac putopisa Pogled u Bosnu, Vladimir Fran Mažuranić autor zbirke pripovjedaka Lišće.
Jedan dio svog djetinjstva provela je u rodnom gradu, a preostali u Zagrebu u djedovoj kući. Udala se u osamnaestoj godini za dr. Vatroslava Brlića. Bila je vrlo obrazovana i načitana, govorila je i pisala francuski, njemački, ruski i engleski. Svjetsku slavu i glas «hrvatskog Andersena» stekla je djelima
- Valjani i nevaljani 1902,
- Škola i praznici 1905,
- Čudnovate zgode šegrta Hlapića 1913,
- Priče iz davnine 1916Knjiga omladini crtice 1923
Ta djela su doživjela velik broj izdanja i prevedene su na petnaestak jezika. Ivana Brlić Mažuranić je naša prva spisateljica - akademik, a dva put je predložena za Nobelovu nagradu iz područja književnosti. Umrla je u Zagrebu 21. septembra 1938. godine
O njenim djelima pisao je Muris Idrizović u svojoj kritici Čudesni svijet bajke
