Hamdija Kreševljaković
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hamdija Kreševljaković rođen je 18. septembra 1888. godine u Sarajevu. U svom rodnom gradu završio je početno mektebsko obrazovanje, zatim osnovnu školu (ruždiju), a potom trgovačku i učiteljsku školu. Stekao je diplomu nastavnika u trgovačkim školama položivši u tu svrhu državni ispit.
Bio je učitelj u osnovnim školama, radio je, potom, kao nastavnik u trgovačkoj i kao profesor u Učiteljskoj školi. Od 1916. godine radio je u muslimanskim prosvjetnim ustanovama, u "Darul- mualliminu", Okružnoj medresi, a profesor Gazi Husrev-begove medrese bio je od 1926. do 1945. godine, i neprocjenjivo mnogo doprinio stabiliziranju ove škole i njenom organiziranju u Kraljevini Jugoslaviji. U Gazi Husrev-begovoj medresi predavao je geografiju, historiju, filozofsku propedeutiku, pedagogiju i njemački jezik. Profesor Kreševljaković predavao je još i u Prvoj gimnaziji, zatim u Srednjoj ekonomskoj školi, i sl. Zapažen je i njegov angažman u "Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine" gdje je radio kao naučni saradnik sve do svoje smrti. Kreševljaković je godinama bio radni član društva "Narodna uzdanica", u kojem je zadugo bio biran u glavni odbor.
Hamdija Kreševljaković bio je jedan od najuglednijih profesora Gazi Husrev-begove medrese. Objavio je preko 350 radova iz oblasti historije, kulture, civilizacije, baštine Bosne i Hercegovne (naručito iz osmanskog doba). Jedan je od utemeljitelja savremenog pristupa u proučavanju historije Bosne i Hercegovine. Radovi iz te oblasti preporučili su ga za najvisa naučna zvanja. Tako je Godine 1939. izabran za dopisnog člana Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Također, bio je dopisni član naučnog društva Bosne i Hercegovine (od 1952.). Kreševljakovićevo cjelokupno djelo, budući usredsređeno na historiju Bosne i Hercegovine i njenu kulturu, civilizaciju, upravu, zanate, danas se zasigurno smatra najrelevantnijim historijskim štivom o Bosni i Hercegovini.
Pisao je o kapetanijema i mutteslimima u Bosni i Hercegovini, potom o esnafima (naročito sarajevskim i mostarskim), napisao je i brojne monografije o znamenitim bosanskim mjestima (npr. o Kulen Vakufu) i porodicama u kojima je opisao Ćengiće, Dženetiće, Moriće. Kad su posrijedi zanati, opisao je kazandžije, čizmedžije, sarače, ... Kreševljakovićev stil je osoben i primjetan, sa mnogo literarnih odlika u slikanju vremena koja su prošla Bosnom.
Umro je 1959. godine ostavivši za sobom neizbrisiv trag u bosanskohercegovačkoj historijografiji.
